“Htjeli smo pobjeći od grada i gradske gužve. Zatekli smo se 20-ak minuta vožnje od Zagreba, Luka je zadnje mjesto koje još spada u Zagrebačku županiju. Malo pitoreskno selo svidjelo nam se od prve, ima sve što trebate: trgovinu, lokalni kafić, poštu, nogometni teren, fontanu i crkvu. Kućica tada ni izbliza nije bila u reprezentativnom stanju. Zbog nemogućnosti vlasnika da se o njoj brinu zatekli smo je staru, trošnu, zapuštenog okoliša, ostavljenu vremenskim neprilikama. Takav bi prizor mnoge vjerojatno odvratio od kupnje, ali mi smo se odmah zaljubili u nju. Bivši vlasnici su nam ostavili prekrasna stabla oraha, puno zelenila, okruženje sa šumom, voćnjakom i vinogradom. Mi smo uredili okoliš, zasadili voćke i cvijeće te krenuli s opremanjem unutrašnjosti. O nekim autorskim izletima u turizam s bajkovitim likom tada nismo razmišljali”, priča za T-portal Ivana Boras, koja sebe i svog partnera Vanju Blumenšajna u vikend izdanju definira kako ‘kulinarske i vrtlarske entuzijaste’.

Kućica o kojoj Ivana govori sada je pravi turistički dragulj Zagorja. No, zapravo se radi o autohtonoj drvenoj stoljetnoj kleti koja je nekad davno sagrađena u Turopolju, a koju su stari vlasnici u 80-im godinama prošlog stoljeća u potrazi za mirom preselili u Zagorje, nauživali se u njoj i kad su svi već pomisli kako će ta stara gradnja završiti kao relikvija  socijalističkog vikendaštva, kupili su je Ivana i Vanja.

“Kućica nije zaštićena kao tradicijski objekt, ali smo je mi nastavili uređivati u skladu s tradicijom. Krenuli od prizemlja, riješili smo se viška stvari koje su zatrpale prostor i zadržali neke koje su se odlično uklopile poput starih kreveta i ormara. Zatim je na red došla okućnica, uredili smo terasu i prostor za roštiljanje, posadili začinsko bilje…” priča Ivana objašnjavajući kako su u 50-ak četvornih metara smjestili hodnik, kuhinju, kupaonicu i dnevni boravak, a tavan pretvorili u Sanjaonicu – mjesto gdje sanjaju gosti i prijatelji.

“Gosti su različiti, jedan dio je iz Zagreba i sviđa im se ideja da za samo posla sata mogu doći do nas. Često su to neke prigode poput rođendana, malih piknik vjenčanja, neformalnih poslovnih team-buildinga, ali imamo sve više i goste koji nam dođu preko tjedna u paru ili s obitelji uživati u miru, izležavati se u ležaljkama, bez posebnog povoda. Ostanu samo preko dana ili prespavaju – čini mi se da Kućicu ljudi doživljavaju kao vlastiti komadić prirode, vikendicu koju sami nemaju, a koja im treba da se odmore ili kvalitetno umore na svježem zraku”, objašnjava Ivana.