Iza obitelji Memetalija Zenunija, popularnog goričkog slastičara zvanog Memy, punih je 70 godina rada. Sve je počelo nakon Drugog svjetskog rata kada se iz Makedonije u Veliku Goricu doselio njegov otac Aslan.

„70 godina je navršeno od kada je moj tata napravio prvi sladoled, prvi kolač. U  ponudi su bile crne i bijele alve te različite tradicionalne lizaljke od šećera, baš kao i prve torte. Ne smijem izostaviti da je ovo i prva pizzerija u Velikoj Gorici“, kaže Memy, koji je tijesto za prvu goričku pizzu vlastitim rukama zamijesio 1. svibnja 1980. godine, nakon što je preuzeo posao od oca. Na početku s prodajom nije bilo lako jer mnogi Goričani nisu niti znali da se pizza jede, čak je bilo sramotno i izgovoriti to ime.

„Dođe mi u to vrijeme jedna mlada djevojka i hoće naručiti pizzu, ali ona jednostavno tu riječ nije mogla izgovoriti. Rekao sam joj izvolite, što želite, a ona je odgovorila ‘ma jednu onu‘. Ma koju onu draga moja, kažem ja. ‘Pa jednu onu’, opet će ona, nakon čega se ohrabrila i tiho izgovorila, ma pizzu“, priča nam poznati slastičar.

Velikogoričani za Memy-ja kažu da je institucija. Ljudi ga jednostavno vole, mnogi su ovdje postali i dio njegove obitelji, poput Jelene Lokner i Zvonka Karla, koje smo zatekli dok su ispijali svoju omiljenu kavu.

„Evo ima dvije godine da ovdje dolazimo baš svakog dana iz mjesta Turopolje koje je od Gorice udaljeno pet kilometara, kaže gospođa Lokner, dok njezin partner gospodin Karlo dodaje:

„Subota, nedjelja, radno, neradno, mi smo kod njega. Mogu reći da smo već njegova familija“.

Kvaliteta proizvoda i zadovoljan, ali i zdrav gost, Memy-ju su na prvom mjestu. Izbjegava naime, koliko je to moguće, sve sastojke poput aditiva koje mogu naštetiti zdravlju. U ostalom i sam je ljubitelj slastica, pogotovo sladoleda, kojeg u ponudi ima čak 30 vrsta. Ovih dana zajedno sa svojim gostima uživa u kesten pireu, kojeg umjesto ruku od sada čisti poseban stroj od inoxa.

„Perfektno odrađuje posao koji smo nekad radili ručno. Zahvaljujući njemu možemo proizvest puno veće količine te puno kvalitetniji kesten“, napomenuo je vlasnik.

Novac je potreban onoliko koliko ti treba, više od toga može samo pokvariti čovjeka, kaže Memy, koji se u ovom poslu nije obogatio, ali od njega pristojno živi i u njemu uživa. U slastičarstvo je tako uveo čitav niz inovacija poput Hrvatske baklave po koju u Goricu dolaze iz cijele zemlje.

„Ona je sam Božji proizvod jer ideja mi je došla preko noći, u snu“, otkrio je autor, koji je za tu slasticu nagradu dobio još 2008. godine. Dvije godine kasnije nagrađen je i za svoju tortu „Milka Trnina“. Prvo mjesto osvojio je i na Festivalu slastica Križa i Zagrebačke županije.

Malo po malo, izmjenjuju se generacije njegove slastičarske obitelji. Memy ima dvije kćeri i dva sina, od kojih će stariji uskoro preuzeti sav posao, dok će se kćer, inženjerka prehrambene biotehnologije, brinuti za daljnji razvoj slastica. Za budućnost svoje mini tvornice Memy stoga ne brine, osobito što već sada ima devetero unučadi, koja će se, nema sumnje, zaljubiti u posao svojih pradjedova.

„Vi uvijek mirišite u onom prostoru u kojem živite i radite, osobito kada od djetinjstva boravite ovdje. Naravno da pokupite i taj miris šećera, čokolade i na neki način se sa svime time stopite“, dodao je Memetali Zenuni – Memy.

A kako izgleda njegova proizvodnja slastica te torta koju je izradio samo za Cityportal  i City radio, doznajte iz našeg VIDEA.

Galerija fotografija:

1 od 7