Štefica Živković rođena je prije 80 godina u Zagrebu, a za sebe kaže da je Goričanka jer je u ‘glavnom gradu’ Turopolja živjela 30 godina. Vitalna je, duhovita i puna života, ima prijatelje i hobije, koji joj svakog dana daju novu snagu i volju.

Šteficu smo posjetili u Domu umirovljenika ‘Oaza’ na Ključić brdu, gdje je danas zajedno s mnogim docimerima te uzvanicima proslavila petu obljetnicu svog novog doma, ali i blagdan pape Sv. Ivana Pavla II. Svi uzrasti Folklornog ansambla Turopolje napravili su im pravu feštu.

Za ljude s kojima dijeli zajednički krov gospođa Štefica kaže da su divni, baš kao i osoblje doma. Iako u sobi živi sama, okružena je s mnoštvom prijatelja i stalno je u pokretu. I kada miruje, njezini prsti rade. Upravo je prijateljici isplela veliki šal za hladne zimske dane, a dovršava i majicu.

„Imam svoju sobu, frižider i televizor, kao i doma. Pletem isto kao što sam to činila oduvijek. Volim ručni rad od svog djetinjstva. Prijateljicu ću razveseliti sa šalom, ali čeka me i stolnjak kojem moram vez dovršiti. S druge strane, zove me prijatelj u Goricu na druženje“, priča nam Štefica Živković. Na naše pitanje ima li simpatiju, odlučno kaže ne.

„Udovica sam 42 godine. Moja simpatija je na groblju“, istaknula je.

Na tabletama od 21. godine života

Ovu zanimljivu ženu, za koju je teško i izreći da je starica, život nije mazio. Na tabletama je od 21. godine života, nakon ozljede koljena u prometnoj nesreći.

„Bila sam iza na motoru kada smo podletjeli pod kamion na raskrižju Heinzelove i starog autoputa. Koljena su mi tada skroz otišla, kao Ivici i Janici danas“.

Osam godina kasnije utvrđena joj je anemija, s čime se borila 20 godina. Problem je riješila ginekološkom operacijom. Do sada je imala četiri infarkta, prvi 1975. godine. Od tada pije sve više tableta. Danas je tako izbrojala i popila 20 različitih.

„Prvi infarkt sam prohodala, drugi je bio za godinu dana, 1976. godine. Jedan dan su mi rekli da imam anginu pektoris. Kardiolog mi je 2006. godine obznanio da nisam imala dva, već četiri infarkta“, otkrila nam je Štefica, koja je 20 godina prije umirovljenja obnašala funkciju financijske direktorice u nekadašnjem vrtlarskom kombinatu Žitnjak.

„Po struci sam knjigovođa. Kada sam došla raditi u firmi je bilo 56 djelatnika, a kada samo odlazila bilo je zaposleni 1500 ljudi. Bilo je sjajno raditi, plaća nije kasnila niti jedan sat. Danas je sasvim drugo vrijeme, mnogima su prsti u pekmezu, oni se osiguraju, a vi sirotinjo kako znate“, kritično će gospođa Štefica.

Galerija fotografija:

1 od 8