Verica Fišli i Nenad Peternac prije 10 godina odlučili su napustiti svoje dobro plaćene menadžerske pozicije i odseliti u Gornje Podotočje kako bi živjeli bez stresa i u skladu s prirodom. Oboje danas zrače srećom i optimizmom. Zadovoljni su, zdraviji i ispunjeni, a to im je omogućila sloboda i život u prirodi.

“Meni je uvijek bila želja iz stanova se vratiti se natrag na svoju djedovinu u Podotočju. Valjda u sebi imam taj ‘seljački gen‘. U Sofiji sam živio u neboderu koji ima 18 katova, a ja sam sebi na balkonu napravio pušnicu za sušiti meso. Susjedi su prvo zvali vatrogasce, a onda mi počeli nositi meso da i njima posušim”, kaže Nenad Peternac i prepričava kako je od dvije perilice rublja napravio priručnu pušnicu i tako dobro nasmijao vatrogasce.

U tom razdoblju radio je u informatičkoj industiji, bio vlasnik tvrtke koja je imala 70 zaposlenih i jako puno putovao. S druge strane, Verica sebe opisuje kao ‘dijete asfalta’ i, tvrdi, nije joj bilo ni na kraj pameti da će ikada živjeti u prirodi. Trebalo je za to, kaže, imati i dosta hrabrosti.

“Nenad je htio otići iz grada, a meni je ‘pukao film’ i rekla sam da idemo probati. Nije mi žao, daleko smirenije živim. Sad mi smeta buka gradova. Živimo dosta financijski skromnije, ali smirenije i zadovoljnije. Danas radim ono što me ispunjava”, objašnjava Verica Fišli koja je svojedobno radila u tekstilnoj industriji i bila zadužena za 650 ljudi, a nerijetko je radila i 20 sati na dan.

“Kad smo došli tu, ona je rekla da bi htjela imati vrt, ali se ne želi saginjati i puno kopati. Napravio sam joj uzdignuti vrt po kineskom principu starom 5.000 godina. Uzdignuti vrt u Europu je došao prije 200 godina, a u Podotočju je 10 godina“, kroz smijeh nam je ispričao Nenad Peternac.

No, preseljenjem na selo ovaj par nije se odrekao blagodati modernog života. Zagreb i dalje često posjećuju, odlaze u kazališta, kina i na koncerte. Živjeti na selu, jasno su dali do znanja, ne znači biti izoliran.

Ubrzo su počeli upoznavati prirodu i koristiti biljke koje su sakupljali na dugim šetnjama po goričkoj okolici. Otkrili su da je većina jestiva, a mnoge od njih imaju i ljekovita svojstva. Kao i mnogi drugi, Verica i Nenad trpjeli su mnoge zdravstvene probleme uzrokovane stresom. Visok krvni tlak, problemi sa žuči i štitnjačom sada su riješeni, a u svemu im je pomogla ljekovitost prirode.

“Prije svega treba otići živjeti u prirodu, maknuti se iz centra grada da si možeš napraviti svoj mali vrt i voćnjak i imati ono osnovno za preživljavanje. Već se tako mičeš od stresa i nervoze, a samim time su ti potrebe za zarađivanjem manje“, kaže Verica i dodaje kako, jednom kad naučiš živjeti od prirode, shvatiš kako je malo truda potrebno da se osiguraju financijska sredstva.

“Kad dođe jesen moramo rezati ribizle. Kad odrežem vrhove, zapelcam sadnice. Ribizli su po 30-ak kuna. Verica je stavila 10 dekagrama čičoka u zemlju prije tri godine i dobila je 30 kilograma. Nakon toga ih nismo više sadili, samo ih vadimo. Ovakvim načinom života otvaraju se druge mogućnosti jer način razmišljanja postaje potpuno drugačiji. Kad čovjek samo odlazi na posao i radi na poslu, ima pred sobom jedan tip opravdanja ‘ja sad ne moram ništa raditi, ja sam danas bio na poslu i radio sam'”, govori Nenad i nastavlja:”Znamo se strašno čuditi da čovjek ode na prodajnu izložbu sa sadnicama sibirskog limuna i za par sati vrati se s 1.000 kuna više kući“, govori Nenad i objašnjava kako svaka biljka koju su posadili može biti temelj za mnoge druge proizvode, a sve se to može unovčiti.

“Dok ne radite imate vremena uljepšati stare predmete. Od starog komada drveta koji je gorio u kaminu Nenad je napravio lampu. Ima toliko starih predmeta koje ljudi odbacuju. Radite da si kupite nešto novo, a daleko kvalitetnije bacate“, ispričala nam je Verica koju izuzetno veseli šivanje i ukrašavanje različitih predmeta.

Ovaj par zaljubljenika u prirodu i kulinarstvo, između ostalog, radi pekmeze, sokove, umake, čajeve, kreme i macerate. Hrana koju pripremaju spada u delicije i jako je skupa kada se kupuje u dućanima. Oni, s druge strane, sve sami uberu i pripreme, a ostane i za prodaju.

“Mogli bi samo od pekmeza, ajvara, usoljenih inćuna i čajeva funkcionirati. Pogotovo što je danas takvo vrijeme da svi traže nešto što je autohtono, prirodno i zdravo. A hrane ima oko nas, samo je treba pronaći“, kaže Verica Fišli i dodaje:”Naše salate su cvjetne, u njima ima jaglaca, maslačaka, zlatica, ljubičica i tratinčica. Sve je jestivo i vrlo ukusno. Radim pesto od medvjeđeg luka, ukiseljene lukovice i pupoljke medvjeđeg luka, a njega u Turopolju možete naći posvuda. Zdravo je i jeftino. Osim toga je višestruko korisno jer ste na zraku, šetate i uberete si hranu.“

“Bojim se za sina koji živi u Sofiji i radi u IT sektoru. Po noći se radi i ne spava do 4 sata, radi se bjesomučno. Sofija je postala prenapučena i prljava te je strašno nehumana”, objašnjava Nenad i zaključuje kako je potrebna snaga za mlade ljude da naprave taj rez, ali oni koji to odluče sigurno neće požaliti, a novac će vrlo brzo početi dolaziti.