Buvljak u Velikoj Gorici, humanitarna akcija „Vješalica dobrote“,  grupa na Facebooku VG Buvljak gdje mame mogu povoljno prodavati i kupovati odjeću za svoju djecu, ali i sebe, djelo je četiri velikogoričanke koje u trenutku „kliknu“ i ideja kreće u realizaciju.

Sandra Barić, Vesna Habjak, Ivana Krišto, i Gordana Lazić su naše kako su se same prozvale „buvljakuše“. Kad ih vidite čovjek bi rekao da su klapa iz vrtića koja se zajedno igrala u pješčaniku, ali to nije ni blizu istini. Sve četiri udružile su se tek unatrag godinu dana na drugom goričkom buvljaku.

Vesna je prva krenula u priču zvanu velikogorički buvljak, i to sasvim slučajno. Zahvaljujući njenim prodajnim objavama na „fejsu“, cure iz Zagreba pozvale su je na zagrebački buvljak i tada je, došavši u Voltino, sama sebi postavila pitanje. “Zašto Velika Gorica kao tako veliki grad ne bi imala ovako nešto?” I odlučila je krenuti – potpuno sama, bez ičije pomoći, proučila je što i kako učiniti, sama napravila i podijelila letke i prije gotovo godinu dana održala je prvi buvljak nakon kojeg u priču ulaze i ostale mame iz ove priče. Fokusirale su se na pronalaženje adekvatnog prostora, jer kako kažu, goričani vole komociju, i sve im treba biti nadohvat ruke.

Drugi buvljak su uspjele dogovoriti u Cabani, te su neizmjerno zahvalne vlasniku Romanu Bergmanu što im je ustupio prostor, kao i Nebojši i Vedranu koji su im također puno pomogli. Ambiciozne kakve jesu – i to im je bilo pretijesno! Ali nisu otišle puno dalje, ususret im je ušla Osnovna škola Eugena Kumičića, a da pokucaju na njihova vrata predložila je Goga, dok su ostale odmahivale rukom i govorile da nema šanse da im to uspije. Ali eto, već dva buvljaka, i to ne bilo kakva nego humanitarnog karaktera održana su upravo tamo. Tete spremačice su im kažu velika pomoć, i apeliraju na ljude da ne budu ljuti što se buvljak održava od 10-14 sati jer ni one nemaju srca tražiti više.

I dok se sve ovo čini vrlo jednostavno, ima tu jako puno posla. Ove mame mjesec dana prije buvljaka uz sve svoje redovne obveze oko svojih obitelji, ulažu dodatne napore kako bi sve bilo kako treba, a uz sve nemaju financijsku pomoć niotkuda, sve ide iz njihovog džepa, a među njima jedina zaposlena je Sandra. O svom trošku tiskaju i dijele letke, doživljavaju da ih ljudi čudno gledaju, ali to ih ne obeshrabruje. Ono što ih brine je to da je Velika Gorica uistinu velik grad, ali odaziv ljudi je neprimjetan. Kako kaže Ivana:“ Živimo lijepo, svi smo fini i ušminkani izvana, imamo kompleks kupovanja na buvljaku, a tu bi nam mogli pomoći ljudi koji ne žive taj kompleks i koji su malo dalje od grada.“

Očito je kažu da ljudi razmišljaju „što ako me netko vidi da kupujem na buvljaku?“, a to je zapravo potpuno nepotrebno jer djeca robu ni ne mogu iznositi, a ovo je prilika da se nešto proda i zaradi, ili kupi po smiješno niskim cijenama, pogotovo kada je riječ o markiranoj odjeći za koju u trgovačkim centrima treba izdvojiti daleko više novca.

Cijela ova priča poprimila je i humanitarni karakter,izdvaja se jedan simboličan iznos, prikupljena sredstva do sad su išla za kupnju školskih torbi za 250 prvašića, za projekt „Zmaj Anđelko pomaže djeci“, za svetog Nikolu..Taj humanitarni dio odrađuju s Darijom Zubek, kako bi sve bilo transparentno,kaže Sandra „da se zna koliko novca je skupljeno i u što je utrošeno“, a Vesna se nadovezuje „ poslije sve objavimo na stranici VG Buvljak, kako bismo zahvalile svima kome treba i sve je javno,nema skrivanja.“

Posljednja akcija koju su radile bila je „Vješalica dobrote“, i to je bio trenutni klik. „Ja sam to pročitala za Zagreb i bilo mi je dovoljno, zovem Gogu pitam je što misli da taj projekt bude i u Gorici,  ona se odmah složila. Zovem Sandru –ma to će vam svi pokrasti, a Vesna je bila na putovanju.“  Prvo smo razmišljale gdje ćemo i što ćemo, u roku odmah smo našle lokaciju, donijele svoje vješalice, stavile natpis i kroz pola sata bilo je pet jakni gore.

Kažu kako je goričanima jako malo potrebno da se pokrenu, ali uvijek ih netko prvo mora pogurati. A za to su sad njih četiri u posljednje vrijeme itekako zaslužne.

Planiraju sljedeći  buvljak u ožujku, i već znaju u koju humanitarnu svrhu će sve ići, ali za detalje ćete ipak morati pričekati, no svakako im se možete javiti, svaka pomoć je dobrodošla, a ove divne žene koje zrače pozitivom kažu kako nikako ne smiju zaboraviti na tate jer su oni „fizička snaga koju maksimalno iskoristimo, i često im ne kažemo ni hvala, ali ovo je prilika da im javno zahvalimo, potkovanih su živaca za nas, nećemo im to često priznati,ali je tako.“

Godina dana je iza naših „buvljakuša“, a napravile su već jako puno,  na tome ne namjeravaju stati, nego već razrađuju nove ideje kojima će pokrenuti svoje sugrađane i sam grad.