Cityportal napravio je intervju s prvim goričkim policajcem. S načelnikom Policijske postaje Velika Gorica Kristijanom Sušom porazgovarali smo o sigurnosnoj situaciji u gradu, suradnji s građanima, izazovima s kojima se susreo u Velikoj Gorici, a otkrio nam je i slučaj koji ga je obilježio za cijeli život.

Kakva je sigurnosna situacija na velikogoričkom području?

”Opće stanje sigurnosti u Velikoj Gorici je dobro. Evidentiran je manji broj kaznenih djela, ali imamo blagi porast prekršaja. U 2016. zabilježili smo 868 prekršaja, što predstavlja porast od 5,2 posto u odnosu na 2015. godinu. Najzastupljeniji su prekršaji protiv javnog reda i mira, odnosno galama i vika te opijanje na javnim mjestima. Pojačali smo i rad s maloljetnicima tijekom zadnje dvije godine, što je u konačnici rezultiralo time da u ovoj godini nemamo zabilježenih prekršaja ove vrste među maloljetničkom populacijom. Istaknuo bih i STOP program u koji smo se uključili, a koji je polučio odlične rezultate. Njime smo izbjegli represivno postupanje prema djeci, koja su počinila manje prekršaje. Dali smo im priliku da shvate konsekvence njihovih postupaka te da se na primjeren način oduže zajednici. Najvažnije je da smo time izbjegli stigmatizaciju mladih ljudi na početku njihovih života.”

Koja su najčešća kaznena djela s kojima se susrećete?

”To su kaznena djela iz djelokruga rada Službe općeg kriminaliteta, odnosno provale, krađe, razbojništva i druga slična kaznena djela iz domene imovinskih delikata. Najčešće je riječ o provalama u kuće, vikendice i stanove. No, moram istaknuti da smo postigli zavidne rezultate u razrješavanju takvih slučajeva. U prosincu prošle godine riješili smo 53 posto, u studenom  42,50 posto slučajeva, a postotak razriješenosti na godišnjoj razini kreće se između 55 i 60 posto.”

Kakvu suradnju imate s građanima?

”Odlično surađujemo s našim sugrađanima. Međutim, imamo jedan drugi problem. Građani nam pomognu doći do počinitelja, ali ne žele svjedočiti protiv njega. Imali smo slučaj građana koji je vidio počinitelja kaznenog djela, pokazao nam ga, ali nije htio ići dalje od toga. Znači, mi imamo počinitelja i znamo da je počinio nedjelo, ali bez suradnje svjedoka ne možemo mu dokazati kazneno djelo.”

Znači svima nam nedostaje građanske hrabrosti?

”Ja mislim da to nije pitanje hrabrosti, već građanske dužnosti. Ako ja živim u nekoj sredini, onda moram osjećati obvezu da svojim postupcima doprinesem povećanju sigurnosti u njoj. Mi nismo svemogući i naš posao jako ovisi o suradnji s građanima. Bez njihove pomoći ne možemo puno napraviti.”

Koji je najveći izazov s kojim ste se suočili preuzimajući funkciju načelnika Policijske postaje Velika Gorica?

”Mijenjati neka nepisana pravila u ovom gradu. Ovo je mala sredina i ljudi su navikli živjeti po nekim svojim pravilima. Teško je nekome objasniti da je Grad odredio da se u nekim dijelovima parkiranje naplaćuje i da se ne može parkirati na obližnjoj pješačkoj stazi, kako bi izbjegao plaćanje parkiranja. Iako na pješačkoj stazi ima mjesta za parkiranje vozila, ona je namijenjena za promet pješaka. Kad zbog toga dobije kaznu, onda mu je kriva policija. Teško je promijeniti svijest građana, jer ovo je mala sredina i svi se međusobno znaju. Svi su si kumovi, prijatelji i rodbina. Naš posao je da pomognemo građanima i budemo njihov servis, a ne da hodamo i šutke promatramo nepravilnosti.”

Kako se nosite s pritiscima sa stane?

”Lijepo. Nemam kumova i prijatelja. Posao je posao.”

Po gradu kruži priča da su se neki pokušali vaditi iz nezgodnih situacija pozivajući se na kumstvo i prijateljstvo s vama, ali da su od vas uvijek dobili košaricu.

”To su sve više manje poznanici, kojima je građanska dužnost poštivati zakone ove države, kao što je i meni. Samo treba vremena da to shvate. A što se tiče mojih kumova, svi žive u Dubravi. Biti policajac nije samo posao, to je i poziv te način života. Toga se pridržavam već 22 godine. To što sada pričamo ne znači da vam vani neću napisati kaznu.”

Koji je najgori slučaj s kojim ste se susreli u svojoj karijeri?

”Bilo je dosta traumatičnih slučajeva, ali najteži mi se dogodio na početku karijere. Na dužnosti nam je ranjen kolega. To je za sve nas bio težak dan, jer u to vrijeme policija bila jedna obitelj. Ubrzo je ranjen i drugi kolega, a sve se to događalo u Zagrebu. Daleko od bojišnice. Tada sam shvatio postoji velika mogućnost da odem na posao i da se više ne vratim. To je životna lutrija s kojom se policajci moraju naučiti nositi.”

Postoje naši sugrađani koji imaju odbojnost prema policiji. Kakva su vaša iskustva s njima?

”Policiju čovjek ne može voljeti ili ne voljeti. Policija je tu da radi svoj posao, kao i djelatnica na šalteru u banci. Mi smo servis građana i cilj nam je da građane imaju pozitivno mišljenje o nama. Naravno, ima ljudi koji su doživjeli i negativna iskustva s policijskim službenicima. Tu je važno da građani ne ulaze u bilo kakvu vrstu sukoba s policajcima, već svoje primjedbe prijave nadležnim policijskim službama. One su zadužene za utvrđivanje zakonitosti, odnosno taktike postupanja policijskog službenika. Ako se utvrde propusti, postoje i sankcije koje će se poduzeti protiv njega. Nije dobro da se temelju takvih slučajeva stvara negativna slika o policiji. Nama je najveće zadovoljstvo kada nekome uspijemo pomoći. Ja sam u ove 22 godine dobio pregršt pohvala, ali sve su bezvrijedne u odnosu na osjećaj kada nekome spasiš život, imovinu ili mu pomogneš u teškoj situaciji.”

Policijska postaja Velika Gorica pokriva područje od 600 kvadratnih kilometara. U njezinoj zoni odgovornosti nalazi se Grad Velika Gorica i općine Pokupsko, Kravarsko i Orle. Kada je izgrađena 1974. godine, PP Velika Gorica bila je zadužena za sigurnost 8 tisuća stanovnika, a sada se taj broj udeseterostručio. Novom sistematizacijom radnih mjesta trebao bi se povećati broj policijskih službenika.