Kuhinje u Zagrebu koje su vidjele bile su stare, najam je bio skup, a svakoj je nešto nedostajalo. Tako su tri Zagrepčanke odlučile – prve hrvatske granole peći će u Velikoj Gorici. Iza Srednjoškolskog centra, Andreja Rosandić, Barbara Hojski i Tijana Bogdanović pronašle su upravo pravu kuhinju za svoje zdrave proizvode.

“U Zagrebu smo našle kuhinje koje su tražile puno ulaganja. Ova u Gorici je imala sve što nam je trebalo i što smo tražile. Lokacija je odlična, a i cijena je povoljnija nego u Zagrebu. Susjedi su odmah došli do nas i tražili da kupe proizvode. Podupiru nas i često pitaju kako nam ide. Velika Gorica se pokazala odličnom. Niti u jednom trenutku nismo požalile što smo došle”, objasnila je Tijana Bogdanović, koja je, prije nego što je počela peći granole, vodila jedno društveno poduzeće. I Andreja Rosandić dobro poznaje rad društvenih poduzeća, a do osnivanja vlastite tvrtke radila je kao konzultatica u jednoj američkoj fundaciji te bila zadužena za pomoć europskim društvenim poduzećima.

Upravo zato, poduzetnice koje su pokrenule ‘Granolicu‘ odlučile su i same voditi društveno poduzeće.

“Želimo da naša firma na neki način vrati zajednici. To ćemo prvo učiniti sa zapošaljavanjem. Plan je zaposliti dugotrajno nezaposlenu ženu, a logično je da ona bude iz Velike Gorice”, objasnile su Andreja i Tijana.

Ideja za granole, koje se od musli razlikuju jer su tostirane, sinula im je na skijanju. No, za recepte koje danas koriste trebalo im je četiri mjeseca isprobavanja.

“Ja sam to doma radila jer moji to vole i mi konzumiramo puno pahuljica. Pričala sam o tome, a Barbara, koja jako voli hranu i kuhanje, zatražila me da joj pokažem kako to radim. Kupile smo namirnice na Dolcu i tu je krenula cijela priča. Dale smo prijateljima da probaju i svi su se oduševili”, ispričala je Tijana i dodala kako su u prvih nekoliko rundi napravile 100 kilograma granola i sve su vrlo brzo uspjele prodati, a komentari su bili odlični. Razmišljanja više nije bilo, trebalo je pokrenuti proizvodnju.

“Prijatelji su nam ispričali kako im je toliko fino da ne stignu zaliti mlijekom ili jogurtom, pa uglavnom grickaju. Zato je i ambalaža otišla u tom smjeru, podsjeća na kutiju za kokice. Granole mogu biti doručak, međuobrok ili grickalica“, ispričala je Tijana.

Iako su u početku zamislile kako će njihove granole najinteresantnije biti sportašima, pokazalo se kako Granolicu posebno vole djeca, a Andrejin nećak otkrio im je i vrlo ukusnu varijantu granola i sladoleda.

“Imamo za sada dva okusa. U jednom su osnova zobene pahuljice i puno orašastih plodova, to se miješa, zalijeva medom i cimetom te se tostira i suši. Druga varijanta je mješavina orašastih plodova i sjemenki. Med je u obje varijante jedino sladilo. Jedan od naših proizvoda ima 66 posto orašastih plodova, a u drugome je taj omjer nešto viši od 40 posto”, ispričala je Tijana i objasnila kako je upravo cijena orašastih plodova razlog nešto više cijene njihovog proizvoda.

Trenutno peku 40 kilograma granola tjedno koje prodaju ih u 15-ak dućana zdrave hrane. Uskoro će se domaće granole, proizvedene u Gorici, početi prodavati i u dubrovačkom Starom gradu te Rijeci i Opatiji. Plan je i nabava sušare za voće koja će Granolici dodati još jedan, voćni okus.