Najveći hrvatski proizvođač presadnica nalazi se u Kosnici, a iz staklenika obitelji Jurić flanci odlaze u vrtove cijelog Zagreba, ali i do Bregane te Malog Lošinja. Kroz ruke peteročlane obitelji Jurić godišnje prođe i milijun presadnica raznog povrća, začinskog i ljekovitog bilja. Cijela obitelj radi i živi od ovog obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva. Otac obitelji Anto poljoprivredom se bavi cijeli život, a kada su veliki trgovački lanci doveli do nekonkurentnosti malih proizvođača povrća na tržištu, Anto je svoje plastenike prenamijenio i u njima počeo uzgajati presadnice.

“U tom razdoblju nitko u Hrvatskoj nije radio s tresetnom kockom osim nas. To je značilo da sadnice nisu u stiroporima već u prešanoj zemlji, zbog čega sadnica bolje zadržava vodu, vlagu, razvija bolji korijen i nema plastike i stiropora te je ekološki prihvatljivije“, objasnio je Antin sin Ilija Jurić.

Povjerenje ljudi stekli su kvalitetnim presadnicama. Kupci su sigurni da će biljka uspjeti te da će dobiti upravo ono što su tražili. Osim toga, OPG Jurić, kaže Ilija, puno ulaže u znanje prodavača, pa tako svi oni, prije nego počinju prodavati, neko vrijeme provedu u plasteniku gdje iz prve ruke mogu naučiti sve o biljkama koje nude.

“Stekli smo ogromno povjerenje ljudi koje se ne može kupiti. Ljudi kod nas kupuju četiri ili pet godina, zovu nas ako nas nema na štandu i govore da ne žele kupiti nigdje drugdje. U našem poslu, ljudi se često znaju opeći. Kupe paradajz od ‘bakica s placa‘ misleći da je sorta jabučar, a rodi im cherry, a kod nas se to ne događa”, kaže Ilija.

Kako bi kupcima ostali zanimljivi, proizvođači svake godine moraju nuditi nešto novo. Kosničani su tako prvi nabavili rabarbaru i počeli uzgajati steviju. Ove godine, kaže Ilija, najveći hit je penis paprika.

“Svi su poludjeli za ovim papričicama, čak me i prijatelji zovu da im ostavim sadnice. Na štandu je ljudima često neugodno reći ime sadnice, pa pokazuju prstom“, ispričao je kroz smijeh Ilija.

Svoju proizvodnju ovi Kosničani baziraju na starim sortama, sami vade sjeme, a uvijek i kontroliraju porijeklo novoga koje nabavljaju.

“Najveći problem je što mi to sve moramo prodati u roku mjesec ili dva, a najjača sezona nam je tjedan dana prije i tjedan poslije 1. svibnja kada ljudi sade. Sve ovisi o vremenu jer ako je tjedan dana prije loše vrijeme roba stagnira, paradajz se ne može prodati, pa preraste i to je zahtjevan posao, ali ne žalimo se”, kaže Ilija koji je zadovoljan poslom koji radi, a uspjeh koji su postigli svojim presadnicama nitko od njih nije očekivao.

Galerija fotografija

1 od 7