U subotu ujutro sletio je u Veliku Goricu nakon cijele noći na putu iz Španjolske i odmah otišao u klub. Tin Pavličić (20), sin legendarnog Dubravka Pavličića, novi je igrač HNK Gorice. Rođen je u Španjolskoj, živio je u Alicanteu cijeli život, a u očev rodni grad dolazio je svakih nekoliko godina. A sad ga je put doveo u isti taj grad, igrat će na istom stadionu kao njegov tata nekad.
– Počeo sam u Herculesu iz Alicantea, u kojem je igrao i moj otac, a ja sam bio u B momčadi. U proljetnom dijelu prošle sezone igrao sam za Alcoyano, klub iz treće španjolske lige, a sad sam se odlučio na novi izazov, na skupljanje novih iskustava – objašnjava Tin Pavličić razloge zbog kojih se mladi nogometaš mjesec dana prije 20. rođendana odluči vratiti u Hrvatsku, u domovinu oca i majke Višnje.
– Ima i još jedan razlog. Moja djevojka Mariu studira medicinu, a sad joj se otvorila prilika da nastavi studij u Češkoj ili Hrvatskoj. Nismo puno dvojili, odlučili smo oboje doći ovdje. Ja sam već tu, pripreme počinju već u ponedjeljak, a ona će mi se priključiti za dva, tri mjeseca – priča nam Tin na solidnom hrvatskom.
Sa snažnim španjolskim naglaskom, naravno.

– Oduvijek su roditelji s nama razgovarali na hrvatskom, a mi smo im s vremenom počeli odgovarati na španjolskom. Tako nam je ipak lakše, ali zato danas ja hrvatski puno bolje razumijem nego što ga govorim. Ali vjerujem da ću sad i to popraviti – sa smiješkom kaže Tin.
Mama je ostala u Španjolskoj, zajedno sa sestrom Teom (16), iznimno talentiranom tenisačicom, te bratom Lukom (14), također nogometašem. Imaju i obiteljski biznis s autopraonicom, to je i Tinu “rezervna opcija”. Najveća želja je uspjeti kao nogometaš. Baš kao tata…
– Igram nogomet otkad sam prohodao, doslovno oduvijek. Tata me učio prvim osnovama, kako dodati loptu, kako pucati na gol… Uvijek je pratio moju karijeru, nakon svake utakmice mi davao savjete, govorio mi kako da budem još bolji, ali sve je to radio mirno, s mjerom. Obožavao je i padel, sport koji je jako popularan u Španjolskoj, pa smo i mi djeca svi igrali padel. Tako je sesta i završila u tenisu, ali ja se nisam dao iz nogometa – kaže Tin.
Kad je već bilo tako, tata Dudo je uživao. Imali su tata i sin svoja mala natjecanja.
– On bi mi, recimo, zadao koliko puta moram tehnicirati da mi lopta ne padne, nekad nogom, a nekad i glavom, pa rekao: ‘Ako uspiješ, vodim te u aquapark!’ To je bila nagrada. I kad bih uspio, svaki put bi održao riječ – sjeća se Pavličić junior.
Tinov otac bio je sjajan igrač, reprezentativac s 22 nastupa u ‘kockastom’ dresu, osvajač svjetskog omladinskog zlata s Jugoslavijom u Čileu 1987., ali i frajer koji je velikoj Barceloni zabio čak dva gola. Jedanput i na velebnom Nou Campu. Iako je, sjetit će se svi imalo bolji poznavatelji nogometa, bio branič. Na istoj poziciji igraju i oba sina, i mlađi Luka i stariji Tin.
– Ma htio sam ja igrati u napadu, ali treneri se baš nisu složili s tim, ha, ha… Moji idoli su Messi i Ronaldinho, a najdraži broj na dresu ‘desetka’. Kako sam stoper, a tata je nosio peticu, moj broj je sad 15. Nadam se da ću ga i u Gorici dobiti – sa smiješkom kaže simpatični Tin.
Voli i Mascherana, divi se načinu na koji Argentinac čita igru, a navijač je Barcelone. I, ako se prebacimo na hrvatski nogomet, za Dinamo i – Rijeku.
– Da, i jedni i drugi su mi jako dragi. Ipak su to dva kluba za koje je tata igrao… Iznenadio sam se kad sam vidio da je prošle sezone Rijeka bila bolja, ali nije mi krivo, draga su mi oba kluba – kaže Pavličić.
Ima i španjolsko i hrvatsko državljanstvo, ali kaže da seosjeća kao Hrvat. I veliki je navijač svih hrvatskih reprezentacija.

– Tetak Dražen mi javi kad igra neka od naših reprezentacija i ja gledam sve što mogu, od nogometa, košarke, rukometa… Najviše volim kad Hrvatska u bilo kojem sportu pobijedi Španjolsku, uživam provocirati ove moje Španjolce – smije se Tin.
Kad je o nogometnoj kvaliteti riječ, zasad je nepoznanica, no šansu se sasvim sigurno dobiti. Još je vrlo mlad, uskoro će napuniti 20 godina, a već ima iskustvo igranja trećeg ranga španjolskog nogometa. Geni su tu, valjda postoji i potencijal…
– Što očekujem od ove sezone? Prije svega da ću igrati i napredovati. Samo to mi je važno, postati što bolji igrač i pomoći Gorici kako god mogu. Već sam čuo da je Gorica stalno u vrhu druge lige, da želi ići u prvu, a upoznao sam se već i s trenerom. Kratko smo razgovarali, pitao me malo o ocu, obitelji, koju poziciju igram… Stadion je jako lijep, sve mi se sviđa i jedva čekam da krenemo – kazao je Tin.
Još u nedjelju se mogao odmarati, zbrajati dojmove, a onda kreće jedna nova avantura. Srećom, koliko god je u novoj sredini, opet je nekako doma. Ovdje živi baka, tetke, cijela obitelj… I pomoći će sigurno u prilagodbi na život u Velikoj Gorici, ondje gdje je odrastao i njegov otac, gdje je i Dudo počeo svoj nogometni put. Koji je završio visoko, u reprezentaciji…
– Ja u reprezentaciji? Uh, to bi bilo lijepo… Odigrao sam dvije utakmice za U-17 reprezentaciju kad je izbornik bio Ivan Gudelj. Rekao mi je da sam mu se svidio, da će mi se javiti, ali nikad mi se više nitko nije javio. Od te 2012. nisam ni bio u Hrvatskoj, sad sam se prvi put vratio – završava svoju priču Tin Pavličić
Fizički je vrlo sličan ocu, za Goricu bi bilo odlično da i u nogometnom smislu bude kao legendarni Dudo…