Svjetski dan borbe protiv dječje paralize (World Polio Day) obilježava se svake godine 24. listopada. Pred više od deset godina  utemeljio ga je klub Rotary International, u spomen na obljetnicu rođenja Jonasa Salka, voditelja istraživačkog tima koji je razvio umrtvljeno cjepivo protiv dječje paralize (poliomijelitisa). Upravo zahvaljujući širokoj primjeni cjepiva protiv dječje paralize Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1988. godine pokrenula inicijativu s ciljem globalne eradikacije dječje paralize (Global Polio Eradication Initiative).   

Dječja paraliza (poliomijelitis) je zarazna bolest dječje dobi uzrokovana poliovirusom. Posebno je značajna jer ne postoji specifični lijek, a može ostaviti trajne posljedice (doživotnu paralizu) i dovesti do smrtnog ishoda.   

U Hrvatskoj je obavezno cijepljenje uvedeno 1961. godine. Tada je, tijekom dvogodišnjeg razdoblja, provedena masovna kampanja cijepljenja za sve osobe u dobi do 20 godina. Provođenje cijepljenja u nas dovelo je do značajnog pada pobolijevanja. Dječja paraliza je potom postala rijetka bolest, a zadnji slučaj zabilježen je krajem prošlog stoljeća.  

U Hrvatskoj, prema važećem kalendaru cijepljenje protiv dječje paralize započinje s tri doze cjepiva u 1. godini, nakon čega slijedi docjepljivanje u 2. godini života te u 1. i 8. razredu osnovne škole. 

Kada su sve zemlje u europskoj regiji dokazale da su iskorijenile poliovirus na svom području te da su u stanju pravovremeno otkriti eventualni unos ovog virusa iz endemskih krajeva, SZO je 21. lipnja 2002. godine europsku regiju (51 zemlja, uključujući Hrvatsku) proglasila područjem bez dječje paralize.  

Strategija eradikacije dječje paralize temelji se na načelu sprečavanja infekcije cijepljenjem sve djece dok se prijenos poliovirusa ne prekine i na kraju, u cijelom svijetu proglasi nestanak poliomijelitisa. S obzirom na sve aktivnosti koje se provode, čini se da smo još korak bliže tom cilju.  

Svakako na kraju treba naglasiti da i nakon proglašenja nestanka dječje paralize treba nastaviti s provođenjem cijepljenja te kontinuirano pratiti kretanje enterovirusa među stanovništvom i u okolišu te u slučaju pojave ovog virusa provoditi odgovarajuće javnozdravstvene mjere. I na kraju, potrebno je zahvaliti svima koji ulažu značajne napore da provode cijepljenje svugdje, a posebno u zabačenim dijelovima. 

Irena Tabain, dr.sc.