Nekada je bio jedan od uspješnijih goričkih obrtnika, uspješan je bio i kao poduzetnik, a danas ne zna kako dalje. Prije 35 godina otvorio je voćarnu. Držao je i dvije trgovine te imao pekaru, a sve to na kraju se svelo na mali catering, odnosno dostavu pizza.

„Ja sam se financijski iscrpio upravo ne prepuštajući se situaciji u kojoj smo se svi mi našli, a možda bi bilo bolje da sam 2012. digao ruke, kada su se počele zatvarati male trgovine. Ja sam imao 12 malih dućana s kojima sam surađivao. Pored toga, i u svoje dvije trgovine te dva prodajna kombija plasirao sam svoje pekarske proizvode. Na noć smo proizvodili robe u vrijednosti od sedam do 10 tisuća kuna. Kako su jedna po jedna propadale male trgovine, tako se i meni smanjivao promet“, objasnio nam je Zvonko Zgurić.

Mala pizzeria je ono što Zguriće održava na životu. Supruga Biserka zadužena je za proizvodnju. Već dvije godine ona je glavni i jedini pizza majstor. Kako kaže, do mirovine joj je ostalo par mjeseci.

„Veselim se mirovini i već sam isplanirala kako ću provoditi umirovljeničke dane. Sad ću se napokon moći više posvetiti unucima, ali imati vremena za posjete staroj majci koja je bolesna“, otkrila je Biserka.

Nakon što Biserka ispeče pizze, Zvonko ih dostavlja. Ponekad zna primijetiti kako mu se pojedini poznanici podsmjehuju, kad ga vide kako ih dostavlja. No, on ne mari za to, zadovoljan je što pošteno zarađuje svoj kruh. Tijekom nekih boljih vremena nije štedio novac kako bi uredio svoju pekaru. Daleke 1999. godine za veliku rotacionu pekarsku peć izdvojio je tadašnjih 43 tisuće njemačkih maraka, a 17 tisuća za fermentacijsku komoru. Ti i drugi strojevi sada skupljaju prašinu i čekaju neko bolja vremena.

„Teško je uči u velike trgovačke centre. No, to mi je pošlo za rukom pretprošle godine, naši proizvodi našli su se na policama KTC-a. Prodaja je rasla i kupcima su se svidjeli naši proizvodi. Došli smo do neke zadovoljavajuće cifre već nakon dvadesetak dana. No, odlazak na godišnji odmor trgovkinja koje su radile na kruhu i suhomesnatim proizvodima uzrokovao nam je problem. Na jedno od tih mjesta došla je trgovkinja koja je 1993. godine tri dana radila u mom dućanu. Nakon što sam je u tri dana dvaput uhvatio u seksualnom odnosu na radnom mjestu, dao sam joj otkaz. Kako bi mi se osvetila za to, odlučila je ne prodavati moj kruh. Prodaja je pala za 50 posto i morao sam odustati od tog posla.“, pojadao nam se Zvonko.

Naš sugovornik pokušao je i iznajmiti svoje prostore. U paketu je nudio trgovinu, pekaru i pizzeriju za 1000 eura mjesečnog najma, ali u dva mjeseca nitko se nije javio na oglas. No, Zvonko još uvijek ima želje i snage pokušati još jednom, ali mu treba partner.

„Sve su opcije otvorene samo da se opet pokrene posao. Ja sam mogu pokrenuti dio koji se odnosi na samu proizvodnju, odnosno nabavku repromaterijala, ali mi je važno osigurati tržište. Meni bi bilo najbolje da se uvežem s nekim to već ima nekakav lanac i treba mu kvalitetna roba. Imam super kvalitetu i kruha i peciva, a pogotovo u pecivima sam zakon, jer koristim rotacionu peć koju nema nitko u Gorici. Nemam više želudac da se idem moliti od jednog do drugog. Treba mi netko tko možda ima drugačiji rejting. Ja sam borac za pravdu. Nikada nisam radio te mutne stvari, „mitologija“ i to, a mislim da mi upravo to neki uzimaju za zlo. Ne volim prljave igre, a bez toga je jako teško uči u neki krug“, rekao nam je gorički poduzetnik.

Galerija fotografija

1 od 14