Blizanke Lana (14) i Mia (14) Mrćanović, djevojčice s cerebralnom paralizom, svoju trenericu i prijateljicu Marinu do početka treninga nisu ispuštale iz zagrljaja. Grupa u kojoj treniraju sestre, intelektualno je ispred svojih vršnjaka, ali ih bolest koči u drugim segmentima.

“Svaka grupa zahtijeva različit angažman, ali pristup je jednak. Gonim ih i tjeram da prelaze vlastite granice. Kod mene nema popuštanja i to je razlog zbog kojeg se oni ovdje osjećaju kao i svi ostali koji nemaju teškoće. Ipak, kad je primjerice dijete s autizmom na treningu, on zahtijeva i svog trenera. Nakon tih sat vremena, fizički sam pregažena, ali emotivno popunjena. Nakon svakog treninga mi je euforija kao i na prvom”, kaže Marina, kojoj je nagrada Ponos Hrvatske omogućila da svoj klub promovira i van granica svoje Velike Gorice.

Za svako dijete pronašla je sponzora

Inače profesionalna sportašica, najprije je pomagala kolegi iz udruge CeDePe u Zagrebu, a kad je program izgubio financiranje, Marina je odlučila otvoriti klub u Gorici.

“Svaka grupa trenira jedanput na tjedan. Članarina se inače plaćala 100 kuna, ali sam se potrudila za svako dijete pronaći donatora. Besplatne su im i klupske majice, trenirke, ruksaci, kape i kimona”, ističe Marina.

Povjerenje koje uživa od roditelja je neizmjerno. U pet godina iz kluba se ispisalo tek troje djece, a toliko ih ima i na listi čekanja.

“Ovaj posao radim prvenstveno jer sam se u njega zaljubila. Pronašla sam se u tome i želja mi je razviti ovaj klub najviše što mogu. Prioritet nam je imati svoju dvoranu u Velikoj Gorici jer bi onda svaka grupa mogla imati treninge dva puta tjedno. To je petogodišnji plan u kojem želim i pronaći sponzore”.

Osam članova je iz Zagreba, jedan iz Jaske, a ostatak iz Velike Gorice. Iza nje su brojne edukacije. Prije tri godine educirala se za voditelja sportsko-rekreativnih aktivnosti za osobe s invaliditetom, a ove godine je završila sličan program koji se odnosi na treninge juda. Svoje polaznike jako voli i cijeni.

“Otvoreniji su i iskreniji za razliku od djece koja nemaju teškoće. Kao da nisu stigli biti iskvareni. Ti kod njih ne možeš blefirati. Ne smijem imati loš dan jer oni to osjete”, rekla je Marina kroz smijeh.

Trenira i djecu bez teškoća

Marina vodi judo treninge i za djecu bez teškoća. Razlika je, kaže ona, što se s njima ne grli i ljubi prije i nakon treninga. Osim manje nježnosti, angažman uključuje više edukacije za rad s djecom s teškoćama. Svakodnevno uči i radi na sebi. Marina Drašković je ponos Hrvatske!

Galerija fotografija/foto:Ponos Hrvatske