Zamislite scenu: jedete pizzu u pizzeriji kod groblja, s pogledom na kupače koji uživaju u osvježenju u jezeru veličine nogometnog igrališta. Ili jednostavno preplivate Cvjetno naselje, betonsko igralište na kojemu se danas igra popularna Humanitarka. E pa prije kojih četrdeset godina, kad Gavran nije bio ni u planu, a organizatori Humanitarke se nisu ni rodili, takve scene ne biste trebali zamišljati. Bile su stvarne. Sjeća se toga i Darko Derganc, 37-godišnjak iz Velike Gorice.

– Moji su se doselili iz Zagreba 1978., a osamdesetih je, brata i mene, otac često vodio na ribičiju na Tri jezera. Nama iz Podbrežnice je to bilo blizu i tamo je cijeli kvart dolazio na kupanje. Kad se to zatrpalo, imao sam oko 20 godina. S vremenom me uhvatila nostalgija i bilo mi je krivo što nemam niti jednu fotografiju, već samo lijepe uspomene – kaže nam Darko, koji je odlučio raspitati se ima li tko fotografije Tri jezera.

Skener na zadnjem sjedištu

Malo po malo dolazio je do starih knjiga i ljudi koji se tog razdoblja sjećaju, a onda otkrio da je u Gorici, gradu u kojem je odrastao, bilo još jezera. I, kako bi sačuvao uspomenu na to vrijeme, poželio je napraviti fotomonografiju posvećenu goričkim jezerima kojih više nema. Na mjestima na kojima su se ona nekad nalazila, danas su zgrade i igrališta, pa je krenuo kucati od vrata do vrata i raspitivati se kod stanara znaju li što o tome.

– Bilo je svega, neki su znali biti neprijateljski nastrojeni, no bilo je i simpatičnih situacija. Neki bi, recimo, odložili kavu kako bi taj čas potražili fotke. Budući da u autu imam skener i laptop, riješili bi to vrlo brzo.
Sakupio je oko 200 fotografija, no prevario bi se svatko tko bi pomislio da su u današnje vrijeme društvene mreže najzaslužnije za takvo što.

– Pokrenuo sam Facebook stranicu, na kojoj imam preko dvije tisuće ljudi, no samo troje-četvero javilo mi se tim putem. Sve ostalo klasičnim načinom, od vrata do vrata – smije se Darko.

Kupanje na Bageru 1966. Foto Darko Derganc

Zatrpana i zbog tragedija

Zagrizao je od početka za ovu ideju i bio uporan. O svom trošku napravio je letke, njih oko pet tisuća, i dijelio ih po goričkim sandučićima, u čemu mu je puno pomogao prijatelj iz djetinjstva Nikica Hornung.
– Znalo se dogoditi da podijelim letke, odem doma u Špansko, gdje trenutno živim, a netko je taman pogledao letak i zove me da ima fotografiju. I što ću drugo nego vratiti se natrag u Goricu, govori.
S vremenom je postao hodajuća enciklopedija za ovu tematiku.

– Velikogorička jezera, odnosno šoderice, nastala su u Drugom svjetskom ratu, točnije 1943., za vrijeme eksploatacije šljunka za gradnju zrakoplovnih pista i zračne luke Pleso od strane Nijemaca. Na gradskom području postojala su Tri jezera kod aerodroma (između sletne staze i aerodromske ceste), Bager (kod groblja, između Bijelih zgrada i Gavrana), Kordićeva šodrana (na livadi i igralištu u Cvjetnom naselju, od današnjih “Mandekovih” zgrada do Srednjoškolskog centra), Klaonica (uz Rakarsku cestu) i Odrčićeva šodrana (u Kurilovcu) – detaljno nabraja Darko.
Istražujući, susreo se i s mnogim tajnama koje kriju gorička jezera.

– Doznao sam da se 1943. talijanski zarobljenik utopio na šodrani u Kurilovcu, kao i da su se dvije djevojčice utopile 1980. godine na jezeru kod groblja. Tragedije su se često događale i puno se ljudi utopilo u tim jezerima, što je i jedan od razloga njihovog zatrpavanja. Također sam saznao da su nakon Drugog svjetskog rata Nijemci na povlačenju u sva, osim u Tri jezera, pobacali ogromne količine streljiva i oružja – otkriva nam Darko.
Već je sakupio velik broj fotografija za planiranu fotomonografija, no sve želi izvesti polako kako mu nešto ne bi promaknulo.

Tri jezera (drugo jezero) prve polovice 1980. Foto Darko Derganc

Supruga kao potpora

Dao si je težak zadatak, budući da se u to vrijeme rijetko fotografiralo, a ako se nešto i fotografiralo moralo je ostati sačuvano pola stoljeća.

– Susreo sam puno ljudi koji su mi pričali o druženju sa stjuardesama na Tri jezera, pijanim anegdotama sa zaleđenih jezera, ljetnih tuluma i roštiljada, sutona uz zvuke gitare i zaljubljivanja. Takvima će fotomonografija sigurno potaknuti nostalgiju i probuditi uspomene. I mogu vam reći da sam jako ‘zagrizao’ za sve ovo, iako je ljudima sa strane to često čudno – ističe Darko.
No, postoji osoba koja mu je maksimalna podrška. Supruga Dijana.

– Ona jedina na svijetu razumije zašto to sve radim, neka druga žena bi do sad vjerojatno već odavno pobjegla od mene – smije se Darko.

I, doista, u današnje vrijeme nije lako razumjeti zašto netko ulaže toliko vremena i novca u nešto poput ovakve fotomonografije, ali da nema takvih ljudi, povijest ovoga grada ostala bi uskraćena za jedan svoj važan dio. I zato, ako i Vi negdje u svojim škrinjicama uspomena čuvate koju fotografiju ovog tipa, javite se Darku. Ili na broj 091/3101-982 ili putem Facebook stranice “Jezera Gorička”. Kad danas u našem kraju kažeš “goričko jezero”, ljudi pomisle jedino na Čiče, i zato je lijepo saznati više o nekadašnjem izgledu mjesta na kojima ljudi danas žive, piju kave, igraju nogomet… I stvaraju neke nove priče, ne znajući za sve one davno zaboravljene tajne koje ta mjesta skrivaju.