Jedan bijeg paklenog poljskog napadača Lukasza Zwolinskog, jedan trenutak nepažnje obrane Rudeša i stvar je u Kranjčevićevoj ulici bila riješena. Utakmica protiv posljednje momčadi prvenstva, prva ove sezone u kojoj je Gorica imala ulogu izrazitog favorita, ispala je i jedna od najtežih dosad. Sve do toga gola koji je doveo Goričane na treće mjesto prvenstvene ljestvice i razveselio nešto više od 70 njezinih navijača na tribina.

“Čekaj, ima li ovdje ikoga tko nije iz Gorice”, zapitao je u jednom trenutku netko od goričkih navijača, koji su doslovno izdominirali malobrojne domaće kibice.

Prohladno predvečerje u Kranjčevićevoj nije ponudilo spektakularan nogomet ni sa jedne strane. Dugo se Gorica mučila, tražila način kako probiti obranu Rudeša, ali nije se previše toga događalo. U prvih 45 minuta jedan udarac Zwolinskog, jedan pad Dvornekovića u šesnaestercu, kojeg sudac nije okarakterizirao kao penal, i to je bilo otprilike to. Rudeš je pokazao još i manje, Moro i Oboabona bez problema su držali domaćina daleko gola, no trebalo je nekako zabiti… I zato je već na poluvremenu trener Sergej Jakirović u svlačionici ostavio Joeyja Suka, a u igru uveo Kristijana Lovrića.

“Plan A nije uspio, pa smo reagirali i posegnuli za planom B, uvođenjem Lovrića i kasnije Špičića, što je dovelo do ofenzivnije uloge za Čabraju”, objasio je svoj plan Jakirović.

Plan koji je, srećom, uspio. Mogla je Gorica zabiti još koji gol, u finišu je propuštena čak i šansa da se s centra lopta pošalje u prazan gol, a ti su se promašaji mogli i osvetiti… Rudešu je posao otežao i crveni karton za njihova veznjaka, Brazilca Joao Ericka, u 75. minuti utakmice. Imao je prvi žuti s početka nastavka, a drugog je dobio u “koškanju” s Atiemwenom.

“Mislim da to nije bila situacija u kojoj su obojica dobili žute kartone, sve je moglo proći i običnim rukovanjem”, misli trener Jakirović, svjestan da zbog žutog kartona kojeg je Beli dobio u ovoj situaciji neće moći na njega računati u sljedećoj utakmici, domaćem ogledu s Istrom 1961 idućeg vikenda.

Bit će to prvi put ove sezone da ćemo gledati Goricu bez Atiemwena, ali o tom potom… U ovom je trenutku važno da je Gorica uzela nova tri boda i produžila svoju nevjerojatnu seriju na već šest pobjeda u gostima. Počelo je još ljetos na Poljudu, nastavljeno u Puli, Osijeku, Koprivnici i Zaprešiću, a sad potvrđeno u Kranjčevićevoj. Sljedeće gostovanje? E, to će biti poseban izazov, ide se kod Dinama u Maksimir, ta je utakmica na rasporedu 2. prosinca, čeka nas još i reprezentativna stanka prije toga…

Golom za pobjedu Lukasz Zwolinski ponovno se izdvojio na vrhu ljestvice strijelaca u HNL-u, s osam komada na kontu ima jedan gol prednosti ispred Kastratija, Miereza, Andrića i Hebera. Gužva je na vrhu, u toj bi utrci Zwolinskog dobro došao i drugi gol kojeg je zabio Rudešu, no suci su ga neopravdano poništili, zbog nepostojećeg zaleđa. A opet, tražili su i Rudešani penal nakon jedne nespretne reakcije Špičića u šesnaestercu, tako da ispada kako je rezultat realan.

Ponovno se čistila svlačionica, ponovno se pjevala ona “Ovdje nitko nije normalan”, a sve se više čini da to stvarno i jest tako… Gorica je nakon 14 kola na gotovo nestvarnih 26 bodova, u borbi za vrh. I ne izgleda kao da ima namjeru stati. Pobjeđuje jače od sebe, može se nadigravati, a može, eto, i iščupati pobjedu “na mišiće”. Tako to rade prave momčadi….