Neizbježne priče i rasprave o tome tko treba biti u vukovarskoj Koloni sjećanja, a tko baš i ne, trajat će sve do nedjelje, kad će se obilježiti 27. godišnjica tužnog, i danas emotivno devastirajućeg pada Vukovara. Nažalost, svake godine ta se tema otvara ispočetka, svake godine Vukovar kao da postane “slučaj” u danima kad bi trebao biti sve drugo. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je sve ostale dane u godini naš Grad heroj upravo to, grad-slučaj…
Zapalit će se opet lampioni po cijeloj Hrvatskoj u sjećanje na žrtve vukovarskog razaranja, bit će ih i u Velikoj Gorici, ali to neće biti i jedini “tribute” Vukovaru u našem gradu. Naime, ansambl Zlatne godine već šestu godinu zaredom organizira glazbeno-poetski recital “Sjećanje na žrtvu Vukovara 1991.” U subotu, s početkom u 19:30 sati, svi su pozvani u dvoranu Galženica…
– Ulaz je, naravno, besplatan – kaže uvodno voditelj ansambla Siniša Belošević, koji već šestu godinu održava ovu lijepu umjetničko-emotivno tradiciju.
– Ove naše recitale doživljavam kao mali doprinos, osvrt na ono što se dogodilo u Vukovaru 1991. Riječ je, dakle, o glazbeno-poetskom recitalu na kojoj ćemo predstaviti poeziju naših pjesnika s tematikom Vukovara – objašnjava Belošević, idejni začetnik ovog događanja, ali i autor dijela tekstova koji će se izvoditi na recitalu.
– Uz stihove naših pjesnika, ali i glazbenu pratnju koja upotpunjuju te tekstove, pokušat ćemo im dati neku novu notu istine, ljubav, dodatno pojačavati emociju, što poezija sama po sebi i čini – ističe Belošević.
Na recitalu će sudjelovati isključivo članovi ansambla Zlatne godine, oni će i pjevati, i recitirati, i razgovarati…
– Sve ovo radimo s idejom da kroz cijeli događaj prolazi ta neka vukovarska nota. One scene kolone ljudi koji napuštaju Vukovar, kako hodaju okruženi vojnicima po razrušenim ulicama, osnovni je motiv recitala. Svatko od nas trebao bi se zamisliti i zapitati što je bilo u glavama tih ljudi, što su bile njihove nade i strahovi, snovi i brige… To pokušavamo otkriti. Znamo da je tu bilo i nada, i stremljenja, i brige za njihove obitelji i za vlastitu budućnost, i panike. Sve to želimo pokazati zato da danas, toliko godina poslije, ne zaboravimo te dane, sve ono što se događalo u Vukovaru, u što smo bili uvučeni, u taj svojevrsni holokaust – objašnjava Belošević.
Konačna poruka je, naravno, samo jedna. Ne ponovilo se…
– Ti ljudi bili su prisiljeni braniti se, umirati, živjeti u ruševinama, i zato danas moramo učiniti sve da se takvo nešto više nikad ne ponovi. A to možemo samo pozitivom, ljubavlju, a ne mržnjom. Puno odgovora na pitanja pokušat ćemo ponuditi upravo ovim recitalom – zaključio je Belošević.
Dakle, subota, 19:30, Galženica. To je vrijeme i mjesto za sjećanje, za emocije, za ljubav…