Intenzivno gorička nogometna javnost doživljava sve ono što se događa ove jeseni u najvišem rangu natjecanja, tamo gdje je HNK Gorica suvereno preuzela ulogu najljepše priče prvenstva. Zato možda i nije loše da se tu i tamo napravi pauza, u čemu nam je već nekoliko puta pomogla reprezentacija. Kad igraju “vatreni”, nema domaćeg nogometa… I prilika je to da se euforija stiša, da se stvari dovedu i normalu i da se nastavi dalje. U istom ritmu, po mogućnosti.

Prije nepuna dva tjedna Gorica je odradila svoju posljednju utakmicu, u Kranjčevićevoj ulici pao je posljednji Rudeš golom Zwolinskog, a dodatni motiv bilo je i obećanje trenera Jakirovića:

– Dobijete li Rudeš, imate četiri dana odmora!

Rečeno, učinjeno. Dečki su “riješili” Rudeš i zaslužili prvi značajniji odmor ove sezone. Točnije, prvi dugotrajniji. Sasvim konkretno, bilo je to čak i previše slobodnih dana, ako se pita igrače…

– Ma što ti je, ne mogu više mirovati, puno je to dana. Evo, odradio sam lagani trening, tek toliko da ostanem u ritmu – govorio je Matija Dvorneković usred tih slobodnih dana, kad smo ga sreli na stadionu.

Malo za njim dolazi i Zwolinski, pa Lovrić, ranije su tu bili i ostali… Želja je velika, ambicija također, a tijelo je naviknuto da stalno bude “pod naponom”. I zato nije posebno čudno što su igrači odlučili raditi na sebi čak i kad to nitko od njih ne traži. Uostalom, sve su to profesionalci, ljudi koji su svjesni koliko im znači brinuti se o svome tijelu, o svojoj formi…

– Malo smo se odmorili, predahnuli, a sad počinje ‘akcija Istra’ – najavio je trener Jakirović nakon pobjede u prijateljskom susretu protiv Krupe, prvoligaša iz BiH.

I svi nekako već jedva čekaju da se vratimo u ritam. Nije baš da je od posljednje utakmice prošlo toliko vremena, ali gledajući što se sve događalo između Rudeša i Istre, učini se kao da je prošla cijela vječnost…

Aleksandar Jovičić je operiran, ugradili su mu žice u ruku i morat će pauzirati do kraja jeseni. Iyayi Atiemwen, poznati kao Beli, otišao je u Tursku kako bi riješio neke administrativne detalje u nigerijskom veleposlanstvu, dobio je i nešto duži odmor od ostatka momčadi, ali i on se već davno vratio. Farouk Miya oporavio se od ozljede, odigrao utakmicu za svoju Ugandu, ali i on se već vratio. Kristijan Lovrić se ozlijedio, otišla je kost u peti i za njega je jesen također završena. Pao je i prvi snijeg, zima je definitivno zakucala na vrata, Todorića su priveli i pustili iz pritvora, opljačkano je još nekoliko trgovina na goričkom području, rukometaši su konačno pobijedili, košarkaši su “maznuli” Split… Događaja koliko hoćeš, kao da su prošli mjeseci, a ne nepuna dva tjedna.

Ali dobro, sad je sve to iza nas, vrijeme je za nove izazove. A oni za početak nude ogled protiv Istre 1961, predzadnje momčadi prvenstva, koja u Veliku Goricu dolazi odlučna da uzvrati Jakirovićevoj momčadi za neugodan poraz u Puli u šestom kolu, još tamo početkom rujna… Bila je to, kažu kroničari, utakmica u kojoj je nastupilo najviše stranaca u povijesti HNL-a. Osmorica su bila u prvih 11 Istre, šestorica u početnoj postavi Gorice, još po dvojica ušla su naknadno. A dvojica među njima, Suk i Atiemwen, bili su junaci važne pobjede Gorice (2-0).

Na klupi Puljana tad je sjedio Manuel Marquez Roca, Španjolac koji je davna prošlost Istre. U međuvremenu je tu bio i njegov sunarodnjak Curro Torres, a u nedjelju (17.30 sati) će se s Jakirovićem uoči početka rukovati Kruno Rendulić, ikona HNL-a i Jakirov suigrač iz dana u Kamen Ingradu. Na raspolaganju čovjek ima 18 stranaca – sedam Španjolaca, četiri Argentinca, Francuza, Ekvadorca, Panamca, Senegalca, Litavca, Korejca i Ganca – pa ispada da Istra po tom pitanju značajno “šiša” i Goricu, koja ima 14 igrača iz inozemstva.

Nažalost, ovoga puta neće biti četvorice od njih – Maslowski i Ljubisavljević su već dugo ozlijeđeni, Jovičić tek kreće s oporavkom, dok Beli Atiemwen ima tri žuta kartona. Bit će to prva utakmica ove sezone u kojoj će Gorica biti bez svog ponajboljeg igrača, čovjeka koji i zabija i asistira, koji daje ritam igri… Trener Jakirović morat će pronaći druga rješenja, “sakriti” izostanak sjajnog Nigerijca, što mu dodatno otežava ozljeda Lovrića, no dokazao je već više puta da je itekako sposoban nešto “iskemijati”. A dok on razmišlja, idemo se mi malo poigrati kako bi to moglo izgledati bez svih njih, pa onda i bez kapetana Čagalja…

MOGUĆA POSTAVA GORICE ZA ISTRU:

Kahlina – Muhammed, Moro, Oboabona, Špičić – Marina, Maloča (Suk) – Dvorneković, Miya, Čabraja – Zwolinski