Ujutro je otišao s dečkima iz godišta 2006. i mlađi u Zaprešić i “razvalio” Fortunu. Zabio im je 57 koševa u pobjedi KK Gorice 85-49, što znači da je on sam ubacio osam koševa više nego cijela protivnička momčad! Koji sat kasnije, istoga dana, evo njega i na utakmici mlađih kadeta protiv Vrbovca. I to je dobio, ovaj put 97-35, a on osobno isporučio je 21 koš među starijom konkurencijom. U dvije utakmice više od sto razlike, nije nimalo loše…

Tako je nekako izgledala jedna jesenska nedjelja u životu 12-godišnjeg dječaka iz Velike Gorice, s ruba Kurilovca. Njegovo ime i prezime dobro je poznato – Ante Tomić! Znate pisca i kolumnista Jutarnjeg lista tog imena i prezimena, čuli ste i za košarkaša Barcelone, možda i za bivšeg nogometaša Dinama… A za ovog Antu Tomića će se tek čuti. Barem ako je suditi prema prvim košarkaškim koracima.

– U podne je počela utakmica u Zaprešiću, stvarno mu je išlo, a na kraju su na licu mjesta pregledavali zapisnik i brojali koliko je zabio koševa. Nisu mogli vjerovati kad su vidjeli da je stvarno došao do 57, svi su ostali u šoku – priča nam mama Snježana, koja podiže Antu i njegova dva brata sa suprugom Zoranom.

– Bio je umoran nakon utakmice, rekao mi je da bi najradije malo otišao leći, odmoriti, ali nije bilo vremena. Utakmica u Vrbovcu, sa starijom generacijom, počinjala je u 15.30 sati, morali smo biti tamo. Po onoj kiši sam napravila valjda 160 kilometara s njim… – govori mama pa nastavlja:

– Mislila sam da neće ni igrati, da ga trener neće stavljati uopće, a tako je i bilo u prvoj četvrtini. Onda je ušao u drugoj, pa opet odmarao cijelu treću, da bi četvrtu opet odigrao cijelu. I zabio je 21 koš za te dvije četvrtine!

Nakon toga, nakon 78 koševa u dvije utakmice u jednom danu, konačno je došlo vrijeme za odmor. Iako, naš Ante Tomić se nikad ne umori od košarke. Klasični zaluđeni klinac.

– Baš mi je išlo u toj utakmici u Zaprešiću, nikad prije nisam zabio toliko koševa. Imao sam dosta dobar postotak šuta i ispalo je super na kraju – kaže nam Ante prije nego što će mu započeti individualni trening prije škole.

– Nikad ne propušta ove treninge, niti jedan. A svejedno je u školi odličan, ima sve petice, jedan je od najboljih učenika u razredu. Često primjetim da se na treningu nešto zamisli, pitam ga što je, a on kaže da nije siguran je li dovoljno učio geografiju – sa smiješkom priča Ivan Lukač, trener u KK Gorici koji radi individualno s mladim igračima.

Antin trener je Josip Ivanković, on najbolje zna što taj dječak sve može, a sad su to vidjeli i protivnici. Košarku stalno gleda, o NBA-u zna sve, a ima i nekoliko idola, kao i svaki klinac njegovih godina.

– Kyrie Irving i Derrick Rose, oni su mi najbolji. I, naravno, Dražen Petrović. Gledao sam puno njegovih snimki na YouTubeu – kaže Ante, a mama objašnjava:

– Ja sam mu znala reći da pogleda malo Dražena, da vidi kako je on igrao, i stvarno se ‘zakačio’. Iako, znao mi je reći: ‘Mama, tad ti se igrala puno sporija košarka, nije to kao danas’ – prepričava mama Snježana.

Košarka nije bila prvi izbor ovog talentiranog dječaka, ali ispalo je da je pravi izbor. Barem zasad.

– Počeo sam s nogometom, ali treneri su me malo nervirali pa sam otišao na košarku. Prvo sam bio u školi košarke, a kad su me treneri vidjeli na gradskom školskom natjecanju, pozvali su me da dođem u klub. Bilo je to sredinom trećeg razreda, tako da sam zadnje dvije i pol godine ovdje, u klubu – priča nam Ante.

Trenutačno je šesti razred OŠ Jurja Habdelića, školu i košarku kombinira besprijekorno, a to je u ovom trenutku ipak najvažnije. Raste u sportu, kroz sport, a što će to točno donijeti u budućnosti, ostaje da se vidi.

– Jedino ga malo muči što mu tata nije jako visok, jedva 180 cm, pa se sad boji da ni on neće izrasti. Ali zasad je među najvišima u razredu, čak i među ovim starijima, a imamo i na mojoj strani obitelji dosta visokih, možda se baci na njih – sa smiješkom kaže mama, koja je svojevremeno sumnjala da će srednji sin biti sportaš.

– Dok sam bila trudna s njim, morala sam pet mjeseci ležati i čuvati trudnoću, mislila sam si: ‘Bože, kakvo će ovo tromo dijete biti…’ A evo, ispalo je potpuno suprotno.

Već ovog vikenda program se nastavlja, i to u ne baš idealnim uvjetima. Osnutkom škole košarke Velgor, škola KK Gorice ostala je bez velikog broja djece, pa su u utakmici u kojoj je Ante zabio 57 koševa ukupno u zapisniku bila samo sedmorica igrača. Srećom, Ante je poveo momčad do pobjede, baš kao što je svojevremeno radio Dražen. Ili Kyrie, ili Rose… Najteže našeg Antu tek čeka, dug je put od talenta do “pravog” košarkaša, ali predispozicije su tu. Sad preostaje samo raditi i trenirati, a to goričkoj verziji Ante Tomića nikad nije bilo problem. Sretno, mali…