Jedan po jedan, kao po špagi, nogometaši Gorice ulazili su u Gradsku sportsku dvoranu, svjesni da će na sat ili dva potpuno promijeniti svoje prirodno okruženje. Umjesto travnjakom, došli su da bi trčali parketom dvorane, a zatim umjesto nogometa na dva gola odradili – boksački meč! Na vratima ih je čekao Ivica Bačurin, velikogorički boksač koji je odavno u svijetu profesionalaca, višestruki prvak države u čak tri različite težinske kategorije.
– Ajmo, dečki, ajmo na zagrijavanje – povikao je Ivica, a nogometaši su ga krenuli slijediti, praćeni budnim okom dopredsjednika kluba Mindaugasa Nikoličiusa, trenera Sergeja Jakirovića, njegova pomoćnika Saše Sabljaka…
Način treninga kod boksača potpuno je drukčiji nego kod nogometaša, bilo je to jasno i po pokretima s kojima su se naši prvoligaši borili na ovom treningu. Koji je, usput rečeno, bio baš pravi trening, dobro su se svi skupa uznojili.
– A ovaj ti je neki za*eban? Malo mi se šverca… – u prolazu je trener Ivica dobacio nogometnom kolegi Jakiroviću, no nećemo baš odati o kome se radilo, neka to ostane između njih.
– Dobro je, za sad je dosta. Idemo gore, u ring – povikao je Bačurin nakon dobrih 40-ak minuta treninga u dvorani, tijekom kojeg su nogometaši lovili nove pokrete, držali gard trčeći u krug, poneki i lovili zrak.
A na putu prema ringu, kako bi drukčije i bilo, gomila smijeha i dobre zezancije. Biralo se već putem tko će prvi ući u ring, tko će boksati protiv koga, sve dok na vidjelo nije izašla bolna istina – netko od igrača boksat će s Bačurinom! Kandidati su se, koliko smo shvatili, nametali sami od sebe, bio je ovo izazov za one najhrabrije. Recimo, za Rumunja Larryja Branescua, rezervnoga golmana koji je potvrdio predviđanja da će baš on prvi navući rukavice.
– Počet ću vas udarati za pravo samo ako shvatim da vi mene ne udarate dovoljno jako – zaprijetio je Ivica prije nego što je počeo meč svih mečeva.
– Larry, reci nam svoju posljednju želju prije nego uđeš – zafrkavali su Branescua suigrači, a dobroćudni rumunjski div samo se kiselo smješkao.
Ivica je bio bez zaštitne kacige, Branescu je taj dio opreme imao. Bačurin nije upućivao udarce, simpatični Rumunj to je pokušavao. Odradili su dečki i osvježavanje u kutu ringa, žestoko su navijali za svog suigrača, ali nakon tri minute boksa završilo je očekivanim raspletom. Netko je bacio ručnik u ring…
– Ovo je bilo moje prvo boksačko iskustvo i mislim da neću to ponoviti. Jako je teško, potpuno drukčije nego u nogometu. Moraš koristiti cijelo tijelo, ali još više glavu. Da je ovo bio pravi meč, sumnjam da bih ‘preživio’ i 30 sekundi – rekao je vidno iscrpljeni Branescu i dodao:
– Svaka čast Ivici na svemu što je napravio, a nama će dobro doći stvari koje smo čuli od njega, kako u sportu, tako i u životu. Želim mu puno sreće u nastavku karijere, da kao trener stvori nove šampione.
Sljedeći je u ring ušao Iyayi Atiemwen, popularni Beli, a tu se treneru Jakiroviću malo namrštilo čelo. Kao da mu nije bilo drago što se njegov najbolji igrač upušta u ovakvo nešto. Možda je i zato Ivica svoje mjesto prepustio suradniku koji je puno više težinska kategorija našeg Belog. Zabavljao se Nigerijac u ringu, plesao poput Muhameda Alija, nasmijavao suigrače, ali i pokušavao udariti svog “protivnika”. Nije u tome imao previše uspjeha, jednom je čak i nespretno završio na podu, ali važnije je da nije bilo ni štete. Bilo je samo umora, i to u ogromnim količinama.
– Ostajem ja u nogometu, ovo je prenaporno – do zraka je pokušavao doći Beli, držeći se za obližnju vreću.
– U svakom slučaju, jako zabavno iskustvo, zanimljivo je vidjeti koliko je zapravo teško biti boksač – dodao je.
Okušali su sreću još i Dinko Matošević te Armenac David Arkašjan, koji je čak i “popio” par udaraca, kao kaznu za premalo agresivnosti u svom nastupu, ali na kraju su svi jedni drugima stisnuli ruku.
– Slušajte me, dečki. Puno sam puta u svojoj karijeri bio u ulozi žrtvenog janjeta, ulazio u mečeve u kojima su svi mislili da nema nikakve šanse, da ću sigurno pasti, ali iz njih sam izlazio kao pobjednik. Zapamtite to, uspjeh se rađa u glavi, sve je u tome – poručio je Ivica Bačurin nogometašima.
Nije spomenuo, ali analogija ja jasna. U nedjelju Gorica ide u Maksimir, na moćni Dinamo… Nemaju šanse? Čuli ste sve, i za Ivicu su toliko puta mislili da nema šanse…