Puno je velikih imena, bivših vrhunskih nogometaša, koji su brzo po završetku karijere dobili priliku biti i trener na visokoj razini. S Igorom Cvitanovićem (48) to baš i nije išlo tako. Legenda Dinama, bivši reprezentativac, kasnije i pomoćni trener u Dinamu, danas je na klupi Dubrave Tim Kabel. Treća liga zapad, prva polusezona odrađena. Za kraj, “knez Igor” odnio je bodove iz Kurilovca, njegova Dubrava slavila je 2-0.

– Ha, utakmica kao utakmica… Borbena, ne pretjerano kvalitetna, jer teren nije dozvoljavao da se nešto bolje igra, a u svemu tome je Kurilovec, moram to iskreno reći, bio bolji protivnik. Mi smo iskoristili ponuđene šanse i odnijeli tri boda, ali na kraju svega mogu reći da ovo nije teren za nogomet. I sva sreća što je gotova polusezona – kazao je Cvitanović tek koji trenutak nakon što je iskoračio s kurilovečkog travnjaka.

– Nama je problem to što stalno igramo i treniramo na umjetnoj travi, nije lako prilagoditi se kad dođeš na ovako težak teren. To je potpuno drugi nogomet, čak i kad je teren dobar, a kamoli ovako – dodao je Cvita.

Aktivan je dok utakmica traje, jedan je od trenera koji pokušavaju “igrati” sa svojom momčadi, a zasad mu ide jako dobro. Vinogradar je na vrhu, odmah do njih drže se Cvitanović i njegova Dubrava.

– Volim ovo raditi, to sam i htio, a pogotovo je dobar osjećaj kad je iza tebe ovakva polusezona. Završili smo je na drugome mjestu i time smo apsolutno zadovoljni. Imamo jako puno mladih igrača, dajemo im šansu, a nadam se da ćemo tako nastaviti i na proljeće – zaključio je ovaj dio priče Igor.

A onda smo se vratili u prošlost. Na Udarniku je gostovao sam dan prije nego što će se na Maksimiru sudariti njegov Dinamo i “njegova” Gorica. Jedan dio karijere Cvita je, kao mladi igrač, proveo na posudbi u Radniku.

– Bilo mi je predivno u Radniku. Baš predivno! Sjećam se, prva utakmica bila nam je u Ljubljani protiv NK Ljubljane, mislim da je to bila treća međurepublička liga, tako se nekako zvalo, i pobijedili smo 3-2, a ja sam dao dva gola. Još je i Ivica Senzen igrao u to vrijeme, na kraju karijere… Zlatko Škorić je bio trener, igrali su sa mnom Štoos, Domitrović, Stević, Bujadžija, Dunaj… Da ne nabrajam sad sve, nekoga ću zaboraviti, ali stvarno je to bila dobra momčad. I dobro smo gurali – prisjetio se Cvitanović iz prve, nije ga trebalo čak ni podsjećati na ljude, klubove, utakmice iz tog vremena.

Nažalost po velikogorički nogomet, brzo je otišao tamo gdje mu je mjesto. Na višu razinu.

– Bilo je stvarno jako lijepo, a što je lijepo, kratko traje. Sve skupa sam ostao neka tri mjeseca, manje od jedne polusezone. U to vrijeme postojale su dvojne registracije, mogao si igrati za dva kluba u istoj sezoni, pa me Dinamo koristio već krajem te jeseni. Ali kažem, jako me lijepe uspomene vežu za ovaj grad i jako mi je drago što HNK Gorica ide ovako dobrim putem – govori Igor.

Prošlo je gotovo 30 godina od tog vremena, a nešto više od 24 godine prošle su od posljednjega gostovanja goričkog kluba na Maksimiru u prvenstvenoj utakmici. Tog proljeća 1994. Radnik je izgubio 5-0 od Croatije, a dva gola zabio je upravo Igor Cvitanović. Ovoga puta će gledati i analizirati…

– Dinamo je bez daljnjega najbolja hrvatska momčad, što god Bjelica odlučio za ovu utakmicu po pitanju sastava. Gorica je možda u malom padu, to ćemo tek vidjeti, ali činjenica je da ima jako težak raspored na kraju jeseni. Sad Dinamo, pa Osijek, pa Lokomotiva… I tu će se vidjeti prava slika Gorice, vrijedi li stvarno za nešto više ili joj je mjesto u sredini tablice – vjeruje Cvita, koji je za kraj zaključio:

– Drago mi je što Gorica igra lijepo, ali nije mi drago što ima toliko stranaca. Iskreno, volio bih da ima više domaćih igrača, nadam se da će tako u budućnosti i biti.