Udruga vinogradara i vinara Grozd tradiocionalno obilježavaju Vincekovo svake godine, to se ni u ludilu ne propušta. I ne samo zato što je taj dan razlog za pravu veselicu, nego i zato što o tome, vjeruju vinogradari, ovisi urod u godini koja je tek počela. Naravno, ništa drukčije neće biti ni ove godine. Vincekovo se obilježava 22. siječnja, no društvo iz Grozda okupit će se tri dana ranije.

– Obilježavanje Vincekova i ove je godine u Vukomeričkim Goricama, točnije u Kostanjevcu, u vinogradu obitelji Mikulčić, u subotu, 19. siječnja. Okupljanje je već od 14 sati, slijedi pozdravna riječ domaćina, a blagoslov vinograda je pola sata kasnije, nakon čega slijedi zajednički ručak i druženje uz pjesmu – kazao nam je Vlado Mikulčić i dodao:

– Ovo je jedan od najvećih, ali i prvi u nizu vinogradarsko-vinskih blagdana. Stari je običaj, pogotovo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, da na Vincekovo vinogradar i njegovi prijatelji prvi put u novoj godini odu u obilazak vinograda. Tom prilikom se i okiti trs domaćim kobasicama i špekom, da bi grožđe izgledalo jednako dobro i zdravo. Odreže se i nekoliko šiba vinove loze te se trs zalije starim vinom, da bi grožđe bolje rodilo. Šibe se stave u vodu, u toplu prostoriju, a na temelju dobijenih pupova se nakon dva do tri tjedna procjenjuje kakva će biti rodnost u ovoj vinogradarskoj godini.

Prije svega je tu riječ o ugodnom druženju, ali i o pravom malom festivalu turopoljskih običaja. Naime, vinogradari znaju sve pjesmice za ovu prigodu, kako se ono kaže, i ako ih probudiš usred noći…

– Naravno, zajedno s pajdašima i neizostavnim mužikašima, u vinogradu se trseku popeva: ‘Trsek moj, zbudi se, dosta si spal, dugo na tebi mi snegek je stal. Već si pozebel i tak mi te žal, trsek moj, zbudi se, bum te vrezal’. Usput se i Svetog Vinka zamoli za zdravo i veselo vinsko ljeto i dobro vinčeko: ‘Dragi Bog, čuvaj trsa mog. Evo ti zrelog vina, da bu dobra godina. Oblake razmakni, sunce primakni. Mraza zgoni, na tuču zvoni. Vse bum obdelal da v jesen popeval. Rozgvu si bum zel i u vodu del. Sveti Vincek, pokaži svetu kak bu v novom letu’ – otpjevao je Vlado Mikulčić.

Međutim, nije to i jedino što se pjeva…

– Nakon toga svi zajedno zamole svetog Vinceka: ‘Očuvaj nas od hude zime, pramaletnog mraza, peklenske vručine, dežđevitog leta, pirike i sakojačkog drača, peronospore ljute, od tuče ledene, od strele nebeske, od jognja žarečega, od žulof krvavivih, od napasnih međašov, od praznih lagov, od malih prihoda.’ Vrhunac svega je kad se na kraju popeva: ‘Nikaj na svetu lepšega ni, nego gorica kad nam rodi, kumek moj dragi daj si popi’ – zaključio je Mikulčić.