Iz najmanje tri razloga Sergej Jakirović je posebno isijavao zadovoljstvom nakon pobjede protiv Rudeša tog subotnjeg poslijepodneva. Prvi, Gorica je pobijedila i uzela tri boda. Drugi, Gorica je pobijedila doma i razbila jedan loš niz. I treće… Izborio je nastup u finalu veteranskog kupa Zagrebačkog nogometnog saveza!
– Čim sam odradio sve obaveze nakon Rudeša, sjeo sam u auto i odjurio na finale. Igram za Sesvete, u finalu nas je čekala Lokomotiva s Jerkom Lekom i Nikolom Pokrivačem. Stigao sam na vrijeme, kako ne, uspio sam se i normalno zagrijati, a na kraju smo dobili 6-1. Zabio sam dva gola u finalu, a proglasili su me i najboljim igračem natjecanja – odradio je kratki malonogometni raport trener HNK Gorice.
Imao je i svoje vlastite kvalifikacije za ovu utakmicu, i zato je bilo važno pobijediti Rudeš.
– Igrali smo polufinale u petak, i tu sam zabio jedan gol, a nakon utakmice sam rekao dečkima: ‘Ako sutra s Goricom ne pobijedim, zaboravite na mene. Ne dolazim’. Mislili su da se šalim, zezali da je to nemoguće, ali ozbiljno sam mislio – sa smiješkom kaže Jakir.
U svijetu veteranskog malog nogometa u Hrvata, on je sam vrh. Serijski osvajač Kutije šibica, uvijek najbolji ili među najboljim igračima, i dalje spreman gotovo kao u danima kad je igrao.
– Baš uživam u malom nogometu, a mislim da je to dobro i za zdravlje. Igramo ligu svaki četvrtak, odradim termin i utorkom, tako da najmanje dvaput tjedno igram. A onda naši fizioterapeuti Goran i Domagoj imaju pune ruke posla sa mnom. Već znaju, čim me vide da se približavam stolu govore: ‘Što je, šefe, opet se igralo’ – smije se Jakirović i dodaje:
– Guštam na malom nogometu, ne planiram tako skoro ni prestati s tim, ali zato izbjegavam veteranski veliki nogomet. Za to se ipak mora biti spreman, a kako to ljudi u veteranima baš i nisu, sve skupa se brzo pretvori u cirkus. I, naravno, veća je mogućnost ozljede. Uostalom, i na malom nogometu je kod veterana najvažnije da se nitko ne ozljedi. I da svi mogu odraditi i treće poluvrijeme.
A da njegova subota, drugi dan ožujka, bude potpuno nogometna, pobrinulo se upravo treće poluvrijeme.
– Ostali smo u dvorani, ispekli roštilj, popili koje pivo i pogledali El Clasico. Odlična utakmica, odličan Rakitić. Ja sam i inače za Barcelonu, a bilo nas je u ekipi s obje strane. Iako, nemam ja ništa protiv Reala, jednostavno mi je fascinantno da ta Barca toliko dugo igra na tako visokom nivou. Baš smo pričali, pa Messi je debitirao tamo negdje 2003., a svih ovih godina stalno igra na najvišoj mogućoj razini. Nevjerojatno! – divi se Jakirović, kojeg je oduševio i junak utakmice, naš Ivan Rakitić.
– Kažu spor je, ovakav je, onakav je, ali Raketa je vrhunski! Kakav je to tajming za ulazak iz drugog plana, kakva realizacija… Ivan je prije svega jako inteligentan igrač, upravo zbog toga je i toliko dobar nogometaš, a tako velikom karijerom.
Prošla je i ta subota, maknuo je trener nogu s gasa, dao igračima i ponedjeljak slobodan, a od utorka će u zaborav pasti i Rudeš, i finale Kupa ZNS-a, i Barca, i Real. Počinje “operacija Istra”.
– Baš mi je Igor Cvitanović jutros poslao poruku: ‘Vidimo se u subotu!’ – sa smiješkom kaže Jakir pa nastavlja:
– Cvita je već četvrti trener Istre ove sezone i zato će nam jako teško biti pripremiti se, skautirati ih. No mi ćemo se pripremiti, napraviti sve da opet budemo pravi. Znamo kako želimo igrati, imamo svoj stil i način, inzistirat ćemo na tome – optimističan je Jakirović.
U utorak je, naravno, i termin malog nogometa, nema odmora. A onda, Gorane i Domagoj, krpajte…