Ako bi trebalo u jednoj rečenici opisati Joeyja Suka, to bi vjerojatno najtočnije bilo učiniti ovako: on je jedan od onih likova za koje ti vlastita žena kaže ‘uf, koji frajer’, a ti se na to – ni ne naljutiš!
Suk, 29-godišnji vezni igrač HNK Gorice, kombinacija je nizozemskih i indonezijskih krvnih zrnaca, odličan nogometaš i lice s naslovnica. Cijeli istetoviran, s očitim afinitetom za modu pri odjevanju, izvan terena definitivno izaziva pažnju. A na terenu, srećom, igra sve bolje. Zabio je opet Istri, započeo posao koji je dovršio Cherif Ndiaye, u pobjedi 3-0 koja je poslužila kao idealna najava za Dinamo doma. Protiv “modrih”, nažalost, nije išlo, ali i ta je utakmica potvrdila da Suk trenutačno igra najbolji nogomet otkad je došao prošlog ljeta…
– Sretan sam i zadovoljan ovdje, sa mnom su i supruga i četverogodišnja kćer, što mi je izuzetno važno, tako da uživamo. Kćer ide u vrtić, supruga je često u teretani… Ona je Turkinja, zove se Cansu, a zajedno smo već deset godina, od moje 19, upoznali smo se u mom rodnom gradu Deventeru. Moja majka je iz Indonezije, tata je Nizozemac, a supruga je Turkinja. Totalni smo miks – kaže Suk sa smiješkom.
Zasad ima samo nizozemsko državljanstvo, ali…
– Nemam još državljanstvo Indonezije, ali nadam se da ću ga uskoro imati. Proces je u tijeku, možda ću jednom i zaigrati za reprezentaciju Indonezije, nadam se da hoću…Bio sam u Indoneziji samo jednom u životu, još kao klinac, jer je ipak je to jako daleko, ali nadam se da ću u budućnosti češće ići tamo – govori Suk, čija je baka iz Indonezije doselila u Nizozemsku.
Triput je Suk u karijeri igrao za nizozemski Go Ahead Eagles, nosio je još dres NAC Brede i belgijskog Beerschota, a dolazak u Goricu, debitanta u prvoj hrvatskoj ligi, za njega je bio dolazak u nepoznato.
– Prije nego što sam došao, nisam znao previše o Hrvatskoj kao državi, znao sam samo da ovdje ljudi dolaze na odmor. Nisam bio upoznat ni s ligom, pa sam malo istraživao prije odluke da dođem. Vidio sam da ljudi pričaju jako lijepo o Hrvatskoj, a takvi su bili i komentari o hrvatskoj nogometnoj ligi. Brzo sam shvatio da je riječ o jakoj ligi, u kojoj su igrači fizički vrlo snažni, a problem je jedino što nema puno navijača. Ja sam navikao na pune stadione u Nizozemskoj… – kazao je Suk pa usporedio hrvatsku i nizozemsku ligu:
– Ha, rekao bih da u Nizozemskoj ima više nogometa, a ovdje je puno više fizičke snage, trke… Ali dobro, ja sam snažan, ima me, pa mi je to zapravo idealno. Borben sam, momčadski igrač, tako da je ovo stvarno dobro okruženje za mene. Jednako tako mislim i o Hrvatskoj kao zemlji. Za mene i moju obitelj ovdje je savršeno! Ljudi su jako opušteni, a to mi se najviše sviđa. Sprijateljili smo se sa susjedima, iako živimo u Zagrebu, svi su već i počeli pratiti i navijati za Goricu…
Obišli su Joey i njegove cure već Ljubljanu, Beč, Prag, Budimpeštu… Gotovo svaku stanku u prvenstvu iskoriste za kratko putovanje, s kojega onda stižu i objave na Instragrama. Na kojem Suk, usput budi rečeno, ima 27.000 pratitelja. I pregršt fotki na kojima pozira.
– Da, volim lijepu odjeću. Kad sam bio u Nizozemskoj, bio sam i model, a neke brendove promoviram i dalje. Ima ih više, najviše iz Nizozemske, neke iz Njemačke, tako da mi je sva odjeća besplatna. Oni mi pošalju, ja to odjenem, fotografiram se i stavim na društvene mreže. I to mi je super, barem ne trošim ništa novca na odjeću – smije se Suk, koji je brzo shvatio da je njegova sklonost modi pomalo neobična pojava u Hrvatskoj.
– Koliko mi se čini, ovdje kod vas moda zanima isključivo žene – čudi se Nizozemac.
Foto: Igor Šoban/PIXSELLPa kad je već model, zašto ne bi malo i pozirao… Nije ga se trebalo previše nagovarati da skine gornji dio odjeće i odradi snimanje. U prvom su planu, naravno, tetovaže.
– Iskreno, nemam pojma koliko ih točno imam. Jedino znam da želimo istetovirati cijelo tijelo. I noge, i ostatak leđa… Sve osim lica – otkrio nam je svoje planove Suk, pa krenuo pojašnjavati kako je ta priča s tetoviranjem krenula.
– Prvu tetovažu sam napravio kad mi je bilo 15 godina. Trojica prijatelja i ja stavili smo istu tetovažu, posvećenu našem rodnom gradu. I tu je krenulo. Jedna, druga, treća… I da, slažem se da čovjek može postati gotovo ovisan o tome. Naravno da je i bolno sve to skupa, iako sve ovisi na kojem se mjestu radi, ali kao da je nemoguće prestati. Uvijek želim još jednu tetovažu, planiram koja će biti sljedeća.. – kaže gorički Mr. Tattoo.
Foto: Igor Šoban/PIXSELLA kad bi trebao izabrati svoju omiljenu tetovažu…
– E, to bi bila ova… – rekao je Suk pa prstom pokazao na šaku lijeve ruke, na kojoj jasno piše “Jaylinn”.
– Imam i tetovaže posvećene ocu, majci, supruzi… Svemu onome što mi je važno u životu. Evo, ovo je lice moje supruge, tu na desnoj nozi, na vratu mi je majčino lice, imam i natpise “freedom”, “discipline”, “win some, lose some”… – provodi nas Joey kroz slikovnicu na svome tijelu, propuštajući dodati kako na leđima ima ispisano svoje ime i prezime, na mjestu kao na dresu…
Na mjestu gdje je na dresu Gorice njegov broj 8, u varijanti bez majice nalazi se križ, oko kojega tek dolazi sljedeća, i sljedeća, i sljedeća…
– Već znam što ću raditi na leđima, samo moram pričekati da završi sezona – kaže Suk.
Kako je krenulo, mogla bi i HNK Gorica dobiti svoje mjesto, jednu malu tetovažu…
– Ha, ha, ha, vidjet ćemo, tko zna, sve je moguće.