U Hrvatskoj masovnu glad pamte samo najstariji, od kojih su mnogi počeli normalno jesti tek od početka 1960-ih, jer je do tada je turopoljskim krajevima oskudica hrane nažalost bila pravilo, a gurmanstvo privilegija malobrojnih. Svatko od nas čuo je priču (pra)baka i (pra)djedova koji su sredinom 40-ih godina prošlog stoljeća doslovno bili ‘kruha gladni’.

Danas nam se to čini nemoguće, no vjerujte da ima ljudi koji nemaju za kruh. Ako mislite da za dobro djelo prema bližnjem u potrebi treba uložiti puno napora, u zabludi ste –  NE TREBA! Ukoliko već dulje vrijeme razmišljate kako pridonijeti svojoj zajednici i protestirate protiv socijalne pasivnosti, možete se uključiti u humanitarnu inicijativu Portala Dobrote “Kruh za poslije”.

Ponekad je tako malo potrebno za promjenu u društvu na bolje. Zamislite, svaki dan idete po svježi kruh u obližnju pekarnicu. Zašto ne biste jedan kruh platili za nekoga tko si ga ne može kupiti? Sjetite se koliko je dobar osjećaj kad učinite nešto lijepo, znajući da ste nekoga usrećili i da goričkim ulicama danas baš radi Vas šeta osoba manje koja je gladna.

Sve što je potrebno kako bi oni koji žele platiti kruh, ali i oni kojima je kruh namijenjen bili obaviješteni ovaj je plakat. Za svaki plaćeni “Kruh za poslije” izdaje se poseban račun koji ostaje u vrećici s kruhom. Kruh se izdvaja iz prodajnog prostora na mjesto dostupno našim sugrađanima u potrebi.