Očito sam postao prevelik teret klubu. Možda sam i predugo ovdje, već tri i pol godine, jer došli smo u situaciju da ne valja ništa što napravim, da ništa ne ide… Imam osjećaj da mi više nitko ne vjeruje, a kad je tako, rješenje je samo jedno.

Riječi su to kojima se trener Osijeka Zoran Zekić oprostio od klupe kluba iz svoga grada, u koji je došao u trenutku kad praktički nitko nije želio primiti se posla Osijekova trenera. Podigao je klub sa samog dna, dočekao mađarske investitore i ljepše dane, a odlazi u trenutku kad ni borba za drugo mjesto, ni polufinale Kupa, nije dovoljno dobar rezultat. Otišao je, usput, nakon utakmice protiv Gorice. I nastavio niz…

A počelo je još u četvrtom kolu. Gorica je tog poslijepodneva pobijedila 2-0 na Poljudu, upisala svoju povijesnu prvu pobjedu u 1. HNL, a nakon utakmice trener Hajduka Željko Kopić djelovao je potpuno izgubljeno.

– Stavljam svoj mandat na raspolaganje, pa neka u klubu odluče koji su sljedeći koraci – rekao je Kopić na konferenciji za novinare nakon utakmice.

Sve je vodilo prema tome da će i definitivno otići, da će njegova ostavka biti prihvaćena, no klubu je njegovu ideju ipak odbio. Privremeno, jer taj poraz od Gorice zapravo je bio kraj. Već dva tjedna poslije Kopić se rastao s Hajdukom i otišao sreću potražiti na Cipar. S mislima, između ostaloga, i na taj kobni poraz od novog prvoligaša iz Velike Gorice…

Matjaž Kek na klupi Rijeke zadržao se više od pet godina, a otišao je baš nakon poraza od Gorice… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

No dobro, na Poljudu su posljednjih godina često mijenjali trenere, tražili rješenje, Gorica je ispala samo jedan od razloga. A onda je, u 10. kolu prvenstva, u Veliku Goricu došla Rijeka. Završilo je 2-1 za momčad Sergeja Jakirovića, a Matjaž Kek, najdugovječniji trener u povijesti HNL-a, kojeg nisu mogli otjerati ni europski posrtaji, ni kritike navijača, ni razmirice s upravom… Ali Gorica ga je “otjerala”.

– Upravo sam razgovarao s predsjednikom Miškovićem i od ovog trenutka više nisam trener Rijeke – kazao je Kek u novinarskoj prostoriji goričkog stadiona i time okončao jednu slavnu eru u povijesti kluba s Rujevice/Kantride.

Kao treći čin ove drame stigao je i odlazak Zorana Zekića, koji nije morao ni izgubiti da bi otišao. Ovih 2-2 u petak poslijepodne zapravo je i dobar rezultat za Osijek, budući da je Gorica imala sve u svojim rukama, mogla kući odnijeti sva tri boda. Ipak, Zekić je shvatio da je dosta. A Gorica, osim što je najljepša priča ove sezone HNL-a, i definitivno se prometnula u “serijskog smjenjivača trenera”. Ima nešto do spleta okolnosti, ima nečega vjerojatno i u djelomičnom (i dalje?!) podcjenjivanju Gorice, protiv koje su porazi očito posebno bolni, ali na koncu ostaje samo činjenica da je Gorica ludo opasna po svakog protivnika. I po njihove trenere.