Neće biti lako, ovo je utakmica za koju cijela Hrvatska očekuje da ćemo je dobiti, a takve utakmice nikad nije lako igrati, najavio je trener Gorice Sergej Jakirović ogled protiv Rudeša i pokazao se kao – prorok. Nakon velike pobjede protiv Hajduka, nakon utakmice u kojoj je Gorica pokazala da može ozbiljno ući u borbu za Europu, uslijedio je težak i bolan kiks u Kranjčevićevoj ulici. Posljednja momčad lige, budući drugoligaš Rudeš, uzeo je dva važna boda, bitno otežao posao Goričanima u tom lovu na europska mjesta, a lako je mogao uzeti i sva tri… No krenimo redom.
Zbog akumuliranih žutih kartona trener Sergej Jakirović nije mogao računati na dvije najjače napadačke opcije, prvog klupskog strijelca Lukasza Zwolinskog i najboljeg igrača proljeća Kristijana Lovrića, a zbog ozljeda nije bilo Aleksandra Jovičića, Joeya Suka i Justina Mathieua. U takvim okolnostima priliku je dočekao mladi Goričanin Martin Šroler, koji je zauzeo mjesto na lijevoj strani napada, no na klupi nije bilo previše opcija za slučaj da stvari krenu po zlu. Nakon prvih 45 minuta, međutim, sve je izgledalo gotovo idealno, bez ikakvog razloga za paniku ili zabrinutost…
Odmjereno i oprezno ušla je Gorica u utakmicu, bez nepotrebnih jurišanja na gol suparnika, čekajući svoju priliku. Ona je i stigla u 17. minuti, kad je naš sastav praktički prvi put ozbiljno došao pred gol domaćina. Matija Dvorneković prošao je po desnoj strani, poslao loptu u sredinu, prihvatio ju je Farouk Miya, pokušao pronaći nekoga od suigrača u petercu, no tu se upleo Erhun Obanor. Rudešov Nigerijac, dobar prijatelj bivšega goričkog Nigerijca Iyayija Atiemwena, s kojim se često druži u slobodno vrijeme, igrao je rukom i sudac Vidulin pokazao je na bijelu točku. Kako nije bilo ni Lovrića ni Zwolinskog, odgovornost je preuzeo Cherif Ndiaye i mirno loptu pospremio u mrežu za svoj šesti gol u dresu Gorice ovog proljeća.
I to je, zapravo, bilo upravo ono što je pisalo u nekakvom idealnom scenariju trenera Jakirovića za ovu utamicu. Rano vodstvo omogućilo je Gorici da bude još malo opreznija, da može kontrolirati protivnika, utakmicu i rezultat. Rudeš je nešto pokušavao, imao je i jednu dobru šansu, koju je očajnim udarcem upropastio Štrkalj, a neke svoje situacije imala je i naša momčad. Aktivan je bio Šroler, no njegovi pokušaji nisu bili dovoljno konkretni i precizni, a slobodan udarac iz solidne pozicije loše je izveo Maslowski.
I to je, zapravo, bilo sve od prvog poluvremena. Nogometno prilično siromašnog, bez previše šansi i atraktivnih poteza, bez “mrtvaca” na bilo kojoj strani, s ritmom koji bi teško zadovoljio neutralne promatrače. Trenera, igrače i navijače Gorice, međutim, itekako je mogao zadovoljiti. Prilazi Kristijanu Kahlini bili su zatvoreni, vodstvo je bilo tu, u rukama, i trebalo je još “samo” u drugom poluvremenu nastaviti u sličnom stilu i što mirnije utakmicu privesti kraju.
Nastavak je, međutim, otvoren zabrinjavajuće. Već u prve tri minute Rudeš je imao dvije lijepe prilike, no jednom je spasio Kahlina, a drugi put loše pucao Mrkonjić… Bilo je to jako dobro upozorenje da je vrijeme da se Goričani uozbilje. Shvatio je to i trener Jakirović, koji je već u 52. minuti umjesto napadača Dvornekovića uveo defenzivnog veznog Martina Maloča, kako bi nekako stabilizirao situaciju na terenu.
Nije se ni nakon toga previše toga promijenilo, Rudeš je puno hrabrije krenuo prema golu Gorice, koja je imala probleme u igri, kojoj je kronično nedostajalo mirnoće u igri, ali i u takvom odnosu snaga na terenu imala je nekoliko izglednih mogućnosti. Šroler je u dva navrata tražio Ndiayea, Maslowski je u šansu gurnuo Miyu, ali stalno je nešto nedostajalo da se te prilike pretvore u povećanje vodstva, koje bi zasigurno smirilo utakmicu i odvelo je na gorički mlin.
Do kraja je ostalo još 11 minuta kad je Jakirović odlučio još malo zatvoriti utakmicu, uveo je beka Matiju Špičića umjesto Šrolera, no umjesto da to donese dodatnu čvrstinu i sigurnost, dogodilo se upravo suprotno… Igrala se 82. minuta kad je Tomislav Mrkonjić pucao, a Kahlina odbio u korner. A to, kad je riječ o Gorici, često znači – paniku! Značilo je i ovoga puta, isti je igrač nakon kornera ostao sam na visini jedanaesterca i poslao loptu u mrežu za izjednačenje, za šok u goričkom stožeru, ali i za logičan rasplet situacije nakon svega što je viđeno u drugom poluvremenu.
Mogao je Rudeš i povesti na ulasku u posljednju minutu utakmice, napadač Rudeša Ivan Božić imao je izvrsnu šansu, ali nasreću nije uspio pogoditi i uzeti Gorici i taj jedan bod. Odmah je reagirao Jakirović, uveo Ronalda Deaconua umjesto Maslowskog, no bilo je prekasno. Izvrsno je pucao Mario Marina u sudačkoj nadoknadi s više od 20 metara, ali nakon što ni to nije završilo u mreži, postalo je jasno da će ovo biti neuspješno goričko poslijepodne. Završilo je 1-1, Gorica je ostala bez dva boda koja će jako, jako teško nadoknaditi u posljednja četiri kola.
Borba za Europu tako je postala bitno teža, svjesni su toga bili i igrači Gorice, koji su popadali po travnjaku nakon zadnjeg sučeva zvižduka, jer u borbi za vrh jednostavno se ne smiju prosipati bodovi protiv najlošije momčadi lige. Koja je, treba to možda i tako gledati, mogla uzeti i sva tri boda. Gorici sad slijedi Istra doma, pa Dinamo u Maksimiru, a nakon svega će sretni i zadovoljni biti jedino svi konkurenti naše momčad u borbi za Europu.