Nakon prvenstvene utakmice 1. HNL 33. kola između Gorice i Istre 1961, prospavane noći, te pročitanih izvještaja, jednom simpatizeru najboljeg kluba u Turopolju navrle su određene emocije. Zbog više fascinantnih činjenica.

Gorica kao novak u elitnom razredu od deset klubova čvrsto drži petu poziciju u redoslijedu s 53 boda, pet više od Lokomotive (dok ovo pišemo, Lokosi imaju utakmicu manje), velikih 21 više od sedmog Slaven Belupa (!), 25 više od Intera iz Zaprešića, itd. To je prva impresivna činjenica.

Druga je plasman odmah iza takozvane velike četvorke hrvatskog nogometa, Dinama, Rijeke, Hajduka i Osijeka. Je li itko od i najoptimističnijih drukera velikogoričkog mezimca to mogao očekivati za tri kola prije kraja prvenstva?! Kad smo već kod navijača, oni se također dižu iz kola u kolo. Protiv Istre u prvih 45 minuta momčad Gorice nije stajala dobro na terenu i gubila je 0-1 s igračem više. Od početka se navijalo i nitko od domaćih drukera nije tada pokazao negativnu gestu. Dapače, u nastavku utakmice, potaknuti žestokim bodrenjem najvjernijih i visoko podignutim zastavama Gorice, krenula je kompletna zapadna tribina, a na kraju i oduševljenje nakon pobjede 4-1.

Navijači su povukli Goricu u ključnim trenucima, onima najupornijima konačno su se priključili i ostali… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Svaka čast igračima i stručnom stožeru na preokretu u drugom poluvremenu. Podržana navijačima, kompletna momčad se preobrazila u goropadnu furiju koja je pomela suparnika, a golovi su bili jedan ljepši od drugog. Činjenica je također da su čelnici kluba odlučili kompletan prihod od ulaznica (954 gledatelja je solidan broj jer, nažalost, nekima iz našeg elitnog razreda dođe samo stotka..) humanitarno donirati 25-godišnjem nesretno stradalom mladiću Josipu Filipović, koji nema sredstva za hitno potrebne terapije. Potez HNK Gorice je svakako potez za notes!

Možda bi mogli još nabrajati pozitivu, kao za primjer primjetnu sreću, oduševljenje, zajedništvo i pjesmu u svlačionici nakon dvoboja s Istrom, spomenuti borbu za Europu koja još uvijek traje. Imperativa tu ne bi trebalo biti. Premijerne sezone već je napravljeno više od očekivanog, ali opet, zašto ne ozbiljno zagristi kad se već prilika ukazala? Osim svega pozitivnog nabrojenog, možda se može protokom vremena poremetiti i sastav gore spomenute velike četvorke? Zašto ne? Ovo su trenuci kada imamo pravo biti ponosni pa i sanjati, a i to su činjenice!