Okupljanje je bilo zakazano za 6.30 sati ujutro, slijedio je let do Kopenhagena pa vožnja do Malmöa, ručak i kratki odmor, a od 19 sati počela je i utakmica između nogometaša Gorice i Malmöa, po svim procjenama najbolje momčadi u Švedskoj. Uživali su igrači i njihova pratnja u ovom europskom izletu, osjetili kako će to otprilike izgledati kad jednom izbore nastup u europskim natjecanjima, a uživali su i na terenu. I pokazali da vrijede, da europski snovi definitivno nisu bez pokrića.

Oslabljena izostankom čak petorice važnih igrača – u Švedsku nisu ni putovali Suk, Marina, Miya, Čabraja i Musa – Gorica je na noge vodećoj momčadi švedskog prvenstva istrčala s kapetanom Kahlinom na golu, dojučerašjim igračem Kurilovca Jurajem Spudićem na desnom boku, Špičićem na lijevom te Jovičićem i Maksom Ćelićem na stoperima. Vezni red držali su Maslowski i Hrvoje Babec, 19-godišnjak na probi u Gorici, na krilima su startali Lovrić i Dvorneković, a u napadu Zwolinski i Cherif Ndiaye.

U takvom izdanju, šarenom i nikad prije viđenom, Goričani su hrabro krenuli protiv momčadi koja je ovu utakmicu doživjela na bitno drugačiji način. Treneru Malmöa, Nijemcu Uweu Rösleru, nekad igraču Manchester Cityja, ovaj je test poslužio kao generalna proba uoči nedjeljnog derbija protiv AIK-a, dok je iza Gorice svega desetak dana priprema. Za očekivati je zato bilo da će Malmö dominirati, da će domaćin kontrolirati ritam i dinamiku, no nisu ni crveni iz Velike Gorice bili bezopasni. Pokušao je glavom Zwolinski, pa Lovrić iz slobodnjaka, a s druge strane prijetio je Markus Rosenberg, 36-godišnja ikona švedskog nogometa, nekad igrač Ajaxa i Werdera…

A onda je, nakon uvodnog ispitivanja snaga, do te terenske nadmoći Malmöa i došlo. Isprekidane, naravno, opasnim situacijama koje bi Gorica kreirala onako kako njezin trener Sergej Jakirović najviše voli, iz brzih reakcija na akcije protivnika. Galamio je Rösler na svoje igrače, pokušavao ih “natjerati” da konačno stvore barem jednu pravu, zicer situaciju pred golom Kahline, ali nisu to dozvolili vrlo dobri Jovičić i Ćelić, kao i sam Kahlina… Jednu takvu zato je, u 33. minuti, stvorila Gorica. I povela!

Sjajno je na desnoj strani loptu iskontrolirao Juraj Spudić, prodao lažnjak lijevom beku švedske momčadi, pa poslao izvrsno ubacivanje na vrh peterca. Ondje je briljantno reagirao Lukasz Zwolinski, vinuo se u zrak i čelom poslao loptu u gol domaćina. Tribine su zanijemile od šoka, svih onih nešto manje od tisuću ljudi, jer nisu se baš nadali da će im “tamo neka Gorica” raditi tolike probleme, pogotovo u ovoj fazi priprema, na ovoj razini forme. Što znači samo da prošle sezone, prilično logično uostalom, nisu baš previše pratili HNL. Da jesu, znali bi koliko ozbiljan protivnik im je s druge strane…

Mogla je Gorica možda voditi i 2-0 nakon prvih 45 minuta, jer suđenje je bilo prilično domaćinsko, u što smo se posebno uvjerili kad je, na isteku posljednje minute poluvremena, Cherif primio loptu i jurnuo prema golu, da bi sudac – svirao kraj?! Društvo iz goričke delegacije samo se nasmijalo, svjesno da, eto, i sudac malo “čuva” Malmö.

Na poluvremenu je, prilično hrabro, trener Jakirović odlučio zamijeniti svih 11 igrača. U nastavku je tako Gorica igrala s Čovićem na golu, Igorom Blagojevićem, igračem na probi, na desnom boku, te s mladim Krizmanićem na lijevom. Ljubisavljević i Moro preuzeli su stoperske pozicije, u sredini su zaigrali Maloča, Ronaldo Deaconu i Dragan Gagulić, još jedan igrač na probi, dok su prema naprijed “ordinirali” Nizozemac Mathieu i još dvojica igrača na probi – Maks Slunjski iz Kurilovca i Kamerunac Jacques Haman. Kapetan te momčadi bio je 18-godišnji Krešimir Krizmanić, koji je posljednju utakmicu za Goricu odigrao nedavno, i to za – juniore! No ovakvu čast očito je zaslužio…

Malmö je nastavio u najjačem sastavu, bez ijedne promjene (?!), ali nije baš da su se još šareniji Goričani uplašili. Da, dominirao je domaćin, stvarao polu(šanse), ali dobro je naša momčad stajala na terenu. I držala vodstvo. Bilo je opasnih situacija pred golom Ivana Čovića, puno više nego na drugoj strani, borbeni Goričani bacali su se i na glavu ako je trebalo, očito odlučni u želju da se dokažu, pokažu, prezentiraju u što boljem svjetlu. I u tome su u velikoj mjeri i uspjevali.

Frustracije su na domaćoj klupi rasle iz minutu u minutu, pokušavao je trener Rösler s kombinacijom pokuda i pohvala, ali na terenu se nije previše toga mijenjalo. Jalova dominacija domaćina i u izlascima opasna Gorica, koja sad više nije imala problema ni s vrućinom, onakvom kakva je vladala u prvom dijelu, onakvom kakvu baš i ne očekuješ od Švedske… A onda, nakon 72 i pol minute besprijekorne partije, stigao je i gol za Malmö. Kapetan Rosenberg je nabacio s desne strane, a Marcus Antonsson glavom je poslao loptu u mrežu za 1-1.

Bilo bi nepošteno, nakon svega viđenog, reći da izjednačenje nije stiglo zasluženo, ali i dalje je bilo i više nego dovoljno razloga za zadovoljstvo načinom na koji se Gorica predstavila protiv jedne ozbiljne, prave europske momčadi. Uživali su u pogledu i galebovi, njih desetak letjelo je iznad igrališta tijekom cijele utakmice, očito je riječ o ponajvećim ljubiteljima nogometa u ptičjem svijetu… Oglasili su se i oni u 83. minuti, zajedno s cijelim stadionom, kad je Malmö pogodio stativu, a trener Jakirović i dalje je pokušavao uputama dirigirati svojim orkestrom pod nazivom “Nikad skupa”. Teško je, naime, vjerovati da će tih 11 igrača iz drugog poluvremena ikad više opet zaigrati u ovom sastavu…

Silno su Šveđani željeli pobjedu, igrali su maksimalno, puno snagom, sve do posljednje sekunde. Morao ih je sudac čak i smirivati žutim kartonima, očito frustrirane u nemoći da dođu do tog drugoga gola, do pobjede na koju su očito račnali pod normalno. No pitalo se nešto i Goricu, ovog poslijepodneva ponovno momčad na koju smo imali razloga biti ponosni. Daleko je to, naravno, od idealnog, ali borbenost, želja i trud ne mogu se osporiti niti jednom od igrača. Kao što, uostalom, i priliči pripremnoj utakmici, u kojoj se vodi žestoka borba za pozicije.

Samo pet sekundi nakon isteka 90. minute sudac je označio kraj, semafor je pokazivao konačnih 1-1, a tribine su obje momčadi nagradile pljeskom. Nije tu bilo razočaranja kod domaćina, u Skandinaviji i definitivno ne “briju” na euforije i depresije, a goričko društvo stadion je napustilo s osmijehom. Pripreme su tek počele, nedostajalo je pet prvotimaca, ali ovo je bilo – jako dobro!