Osnovna zadaća svih svih snaga HV i MUP-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja, u zoni odgovornosti Zbornog područja Zagreb bila je odbaciti neprijateljsko topništvo što dalje i onemogućiti njihovodjelovanje po Sisku, Kutini, Ivanić Gradu i Zagrebu.
Prema tim gradovima neprijatelj je usmjerio oko 150 topničkih cijevi kalibra od 105 mm naviše. Stoga je zadatak bio prvenstveno neutralizirati neprijateljsko topništvo jer je neprijatelj bio svjestan da se ne može oduprijeti našoj vojnoj sili, ali je bio spreman na odmazdu, djelujući topništvom po našim gradovima, civilnim ciljevima i gospodarskim resursima. Daljnji zadatak je bio uništiti neprijateljske snage na svim smjerovima napada i spojiti se sa snagama 5. Korpusa armije BiH. Planirano je da akcija traje 5 dana, ali su zadani cijeljevi ostvareni za 4 dana.
Neprijatelj je znao da je ključna točka za oslobađanje Banovine Petrinja i tu je pružao najžešći otpor. Iako je tadašnji ministar obrane pokojni Gojko Šušak 5.9.1995. proglasio uspješan završetak vojno redarstvene operacije Oluja, borbena djelovanja su idalje trajala na brojnim pravcima i naši su vojnici ginuli. Osobito je bio zahtjevan petrinjski pravac.
153. brigada HV Velika Gorica započela je borbeno djelovanje 4.9.1995. u ranu zoru u 05:30 sati na pokupskom pravcu izvršivši topničku pripremu napada iz svih artiljerijskih oruđa. Nakon toga krenuo je pješački napad uz nasilni prelazak rijeke Kupe, što je dijelom snaga i uspjela napraviti.
Naše snage naišle su na snažan otpor neprijatelj koji je djelovao koncentriranom topničkom vatrom po našim postrojbama. U toj fazi borbenih djelovanja brigada bilježi i prve gubitke jer ima poginulih i ranjenih.
S obzirom da se za Petrinju vodila žestoka bitka, prioriteti na bojišnici su se mijenjali. Tijekom noći s 4. na 5. rujna 1995. godine, 153. brigada HV Velika Gorica vrši pegrupiranje snaga na petrinski pravac i kod Letovanića, u ranu zoru 5. rujna ponovo vrši nasilni prelazak rijeke Kupe,dijelom snaga preko pontonskog mosta, a dijelom snaga skelom. Na tom pravcu već su probijene prve neprijateljske linije i 153. brigada HV, u sudjelovanju na desnom krilu 2. gardijske brigade Gromovi, napreduje prema Graberju i Glinskom Selu.
Tempo napada bio je strahovit. U jednom trenutku iz faze napada prelazi se u gonjenje neprijatelja koji se povlači, ali idalje pruža snažan otpor. Zrakoplovstvo HV uništava centar veze neprijatelja u Marinbrodu i omogućuje daljnje napredovanje postrojbi HV, i naše brigade prema Glini.
Puni doprinos 153. brigada HV Velika Gorica dala je prilikom oslobađanja Gline. U borbama za oslobađanje Gline brigada djeluje kao podrška 2. gardijskoj brigadi Gromovi.
U borbama za Glinu sudjeluje i 20. domobranska pukovnija i specijalna postrojba MUP-a. U borbama za Glinu brigada ima poginulih i ranjenih. Zajedno s ostalim postrojbama koje su sudjelovale u oslobađanju Gline, ulazi u Glinu oko 22:30 sati 6. rujna 1995. godine.
Nije bilo puno vremena za slavlje u Glini. Zapovjedi su stizale jedna za drugom jer se situacija na bojištu mijenjala praktički iz minute u minutu.
Neprijatelj je u rasulu i pod borbom se povlači prema Dvoru na Uni. 153. brigada HV dobiva zapovijed da nastavi napadno borbeno djelovanje prema Topuskom. Uz 153. brigadu HV u pravcu Topuskog kreće i 102. brigada HV iz pravca Vrginmosta, a 20. domobranska pukovnija „čisti“ teren od Viduševca prema Taborištu, Bučici i Kupi. U ranu zoru 8. rujna 1995. godine 153. brigada HV iz dva pravca ulazi uTopusko. Topusko je oslobođeno. Slijedi nezaboravni trenutak kad komadant
21. Kordunskog korpusa, pukovnik Čedomir Bulat, potpisuje predaju neprijateljske vojskegeneralu HV Petru Stipetiću, na haubi automobila i čestita hrvatskoj vojsci na pobjedi.
U centru Topuskog pukovnika Bulata zaustavili su pripadnici 153. brigade HV. Predaja 21. Kordunskog korpusa, prema nekim podacima, predstavlja treću najveću predaju postrojbi u povijesti modernog ratovanja, pored predaje Šeste armije njemačke vojske pod zapovjedništvom feldmaršala Friedricha Paulusa 1943. godine kod Staljingrada i predaje njemačkih armija pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Romela u 1944. godine saveznicima u afričkoj pustinji. Hrvatskoj vojsci u Topuskom predalo se preko 5000 vojnika pod oružjem, a zarobljena su i značajna materijalno tehnička sredstva.
Međutim, to nije bio kraj borbenih djelovanja 153. brigade HV u Oluji. U jednom trenutku bilo je potrebno puno truda da se moral zadrži na visokoj razini. Naime, na TV-u se moglo vidjeti kako se brigade slavodobitno vraćaju u svoje gradove iz spektakularni doček građana, a 153. brigada HV dobila je zadaću da nastavi borbeno djelovanje prema državnoj granici s BiH.
Nakon Topuskog 153. brigada HV, u sudjelovanju sa specijalnim snagama MUP-a sudjeluje u blokadi i čišćenju Petrove Gore, nastavlja borbeno djelovanje do izbijanja na državnu granicu s BiH i uspostavlja kontakt sa snagama 5. Korpusa armije BiH, čime zapravo, zajedno s ostalim postrojbama, u potpunosti ispunjava konačni cilj vojno redarstvene operacije Oluja u zoni odgovornosti Zbornog područja Zagreb.