Pola sata ostalo je do utakmice, do prvenstvenog ogleda Gorice i Rijeke, sparina je taman počela popuštati, a ulice oko stadiona svojom su vizurom najavljivale – pun stadion. Na jednom semaforu tri djevojke, sve tri u dresovima Kristijana Kahline, na drugom navijači Gorica sa zastavama, ispred njih cijela obitelj, pa klinci u velikoj skupini… I pred stadionom se napravila gužva, u jednom se redu čekalo za ulaznice, u drugom za ulazak na stadion, a sve skupa izgledalo je kao prava nogometna večer u Velikoj Gorici. Topla, ljetna, idealna za veliku pobjedu. Koju su nogometaši Gorice, hvala na pitanju, uredno i isporučili!

Riječani su nakon prošle sezone, nakon ona tri poraza u četiri utakmice protiv Jakirova sastava, prozvali Goricu jedinim mogućim imenom – crna mačka. Valjalo je i ovoga puta opravdati taj, iz goričke perspektive gledano, lijep kompliment, u tome je Gorici silom prilika pomogao i trener gostiju Igor Bišćan. Budući da mu je Gorica došla u najgorem mogućem trenutku, između dva europska ogleda protiv škotskog Aberdeena, čovjek čiji roditelji stanuju ovdje, u Velikoj Gorici, u njihovu je gradu promijenio osmoricu igrača u odnosu na četvrtak. Daleko od toga da je to bila slaba Rijeka, jer puno je tu bilo jakih imena, ali Gorica je šansu zgrabila objeručke.

Nije to bila lijepa utakmica, teško je reći da je sve prštalo od šansi, ali cilj je ostvaren. Tvrdo, čvrsto, uporno i nesalomljivo izgledala je Gorica ove večeri, zato i nije toliko smetalo što je tečnost u igri bila na nešto slabijem nivou. Protivnik koji je stajao s druge strane druga je najbolja momčad u državi, protivnik s nekoliko puta većim proračunom od goričkog, sastav za svaki respekt i na kraju ćemo pamtiti samo da su Cherif Ndiaye i Joey Sukk pogađali, a da je Gorica uzela tri velika, ogromna boda.

Posebno siromašno sadržajem bilo je prvo poluvrijeme, u kojem su i jedni i drugi u prvom redu razmišljali kako obraniti svoj gol. Po jednu, dvije koliko-toliko opasne situacije moglo se nabrojiti u prvih 45 minuta, golmani su praktički bili bez posla, ali puno je važnije ono što se dogodilo kad je prošlo tih 45 minuta… Upravo je krenula sučeva nadoknada kad je Musa Muhammed proigrao Justina Mathieua na desnoj strani šesnaesterca, a on pronašao Cherifa u sredini. Senegalac je okrenuo i sebe i čuvara pa lijevom nogom prevario golmana Rijeke Andreja Prskala. Idealan trenutak za vodstvo u ovakvoj utakmici? Apsolutno…

Uveo je Bišćan odmah od početka nastavka Antonija Mirka Čolaka, izvadio nevidljivog Roberta Murića, a upravo je Čolak bio i autor prve opasnosti u nastavku. Njegov udarac s 20-ak metara završio je pokraj gola… Smirila je nakon toga Gorica utakmicu, čekala svoju šansu, a dočekala ju je u 67. minuti. I riješila utakmicu. Točnije, učinio je to Joey Suk, koji se najbolje snašao u gužvi pred golom Rijeke, koju je ubacivanjem kreirao Matija Dvorneković. Iz okreta je Suk opalio, pogodio i izazvao erupciju oduševljenja pred nešto više od tri tisuće (?!) navijača na tribinama.

Mijenjao je Bišćan do kraja, vrtio glavom, dok je Jakirović praktički igrao sa svojim igračima, uz sam rub terena, za posljednjih 15-ak minuta uveo je i Farouka Miyu umjesto oporavljenog Zwolinskog, a posljednji sučev zvižduk dočekao je raširenih ruku. Svjestan koliko je važna ova pobjeda, koliko je ona velika i vrijedna, ali i koliko je zaslužena, bez ijedne mrlje… Vratila se Gorica nakon poraza od Dinama, mogla je do kraja i uvjerljivije pobijediti, ali i ovako je dojam – sjedi, pet! Prava natjecateljska, frajerska utakmica u izvedbi goričkog sastava, prekrasna nogometna večer u gradu.

Nakon tri derbija, nakon Osijeka, Dinama i Rijeke – iz čega je Gorica izvukla fenomenalnih šest bodova – slijedi, pogađate, četvrti derbi. U nedjelju, za točno tjedan dana, Gorica će gostovati na Poljudu, kod Hajduka. Još jednom velika pozornica, još jedan zvučan protivnik, još jedna prilika za dokazivanje koliko ova Gorica vrijedi. A vrijedi, kako se čini, jako puno! Ovacije u posljednjim trenucima utakmice, kao i po njezinu završetku, došli su kao dokaz da tako misle i navijači. I da će, nadamo se, doći opet.