U subotu i nedjelju, 17. i 18. kolovoza 2019. u Novom Čiču igraju se još dva nogometna turnira mladeži kao memorijal i sjećanje na puno prerano otišlog Zorana Vrhovca.

Tko je bio Zoki?

Rođen je 10. studenog 1963. Otac Novak i majka Desanka odgojili su uzornog mladića kojeg su cijenili i voljeli svi koji su ga poznavali. Naizgled tih i povučen onako visok i korpulentan a ustvari je bio veseljak širokog srca. Kao i ostali čički mladići vrlo rano se učlanio u domaći Dinamo kao junior. Dominirao je visinom i beskompromisnom igrom a nije štedio sebe ali ni suparnika. Konstitucija figure i način igranja odredili su mu poziciju stopera a protivnički napadači se nisu naigrali kad je Zoki bio raspoložen. Osim karakterističnog dugačkog koraka i žestine, imao je i zavidnu tehniku i vrlo snažan udarac a u igri glavom nije imao konkurencije. Skok igrom razbio je napade protivnika a znao je doći i u suparnički šesnaesterac i glavom zabiti loptu u mrežu.

Foto-arhiva: Zoran stoji treći s lijeva

Vrlo mlad upao je u prvu momčad seniora što nije bilo nimalo lako. U to vrijeme u Novom Čiču posložila se najbolja škvadra u povijesti kluba. Činjenica je da su dinamovci u tri godine napredovali tri ranga i dogurali do tadašnje Regionalne lige koja je imala vrijednost današnje 3. HNL zagrebačkog prstena. Suparnici Dinamu bili su Samobor, Dugo Selo, Trnje, Zagorec iz Krapine, Moslavina iz Kutine, Udarnik, Vrbovec..Igrali su uglavnom domaći Čički dečki Branko Petrina, Rajko, Ivan, Branko i Marijan Paviša, Boris i Draško Svekrić, Franjo Milanščak, Besim Deraković, Čedo Tomašić, Željko Licitar, Josip Đuksi, Đurašić Blendi i dakako Zoran Vrhovac. Značajna pojačanja sa strane bile su legende turopoljskog nogometa Željko Plepelić Beli, Stjepan Mesarić Čapa, Kruno Zaloker, braća Čužić, Pribić.

Uz nogomet, Zoran je radio i osnovao obitelj. Sa suprugom Lidijom imao je skladan brak i dvoje prekrasne djece Vedrana i Valentinu. Među prvima se uključio u Domovinski rat iz kojeg se vratio živ i zdrav a onda je došao taj nesretni 18. studeni, osam dana nakon 34. rođendana. Kao bomba kroz Novo Čiče je odjeknula vijest da je Zoran nesretno stradao na radnom mjestu. Prošao je kalvarijom nesretnog rata a onda kad je 1998. godine stvorio sve za što vrijedi živjeti, prokleta sudbina ga je uzela. Zašto? To ne znamo i tu ne možemo ništa. Možemo samo memorijalom prisjećati se Zokija. U Dinamu Hidrelu ga nisu zaboravili a koliko je turnir cijenjen govore i klubovi koji su kroz protekle godine igrali u Novom Čiču: Dinamo iz Zagreba, Zagreb iz prvoligaških dana, Hrvatski dragovoljac, Radnik Velika Gorica, HNK Gorica, Segesta, Vrbovec i mnogi, mnogi drugi.