Dobro, svaki niz jednom valjda mora doživjeti svoj kraj, pa ne treba previše očajavati zbog činjenice što Gorica više nije neporažena u susretima s Hajdukom. Četiri puta igrali su prošle sezone, dvaput je završilo pobjedom Gorice, dvaput “iksom”, a sad je na red došla i pobjeda splitske momčadi… U utakmici koju ćemo pamtiti po svemu prije nego po nogometnoj ljepoti, u igri koji bismo najbolji mogli opisati terminom “nogometni rat”, Gorica nije izdržala. Potez odluke povukao je Brazilac Jairo u 30. minuti utakmice, nade u pozitivan ishod počele su kopniti nakon sat vremena igre, kad je sudac Vidulin pokazao crveni karton Cherifu Ndiayeu, a i definitivno su se ugasile kad je Jairo u 65. minuti zabio i drugi gol.

Nije Gorica bila dobra na Poljudu. Točnije, bila je loša. I to je ključna činjenica nakon ovih 90 poljudskih minuta. Nekonkretna, nedovoljno opasna prema naprijed, praktički bez iole ozbiljnog udarca u okvir Hajdukova gola, a nesigurna prema otraga. Uz poneku pogrešku, kao što je bio slučaj s nesporazumom Jovičića i Steenvoordena kod prvoga gola, pa očajna reakcija kod Juranovićeva slaloma za treći gol. I za definitivan potop… U svemu tome Gorica je ponudila puno nervoze, (pre)žustrih reakcija, u čemu su pomogli i protivnici, i neuvjerljivi sudac, koji se pošteno razmahao kartonima.

Od malo onoga što je Gorica napadački ponudila u ovom susretu valja izdvojiti situaciju kod 0-0, kad je pogriješio Hajdukov golman Marin Ljubić, prema praznom golu pojurio Matija Dvorneković, Ljubić ga je stigao, činilo se i srušio, ali sudac tu nije vidio razlog da se oglasi i pokaže na bijelu točku. Sve prije i nakon toga bilo je vrlo skromno, a nakon što je Hajduk poveo 3-0, bilo je važno samo dočekati kraj. I ne doživjeti potpuni slom, otići i neki poraz koji bi bio ružan, previše bolan… Moglo se lako dogoditi i to, jer Hajduk je nakon trećega gola nanizao nekoliko jako opasnih situacija.

Damir Burić uspio je ono što nisu ni Kopić, ni Vulić, ni Orešćanin, pobijediti Sergeja Jakirovića i Goricu… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Ali dobro, i ovako je ispalo dovoljno loše iz goričke perspektive. Nije, naravno, nikakva tragedija izgubiti na Poljudu, od Hajduka, koliko god su nas Jakirović i njegovi igrači naviknuli na suprotno, zato se za ovim bodovima ni neće previše žaliti. Iz četiri uzastopna ogled s najjačim momčadima u državi Gorica je izvukla šest bodova – sredila Rijeku i Osijek doma, a izgubila od Dinama i Hajduka u gostima – a to je na koncu jako dobar učinak. Unatoč lošem dojmu s Poljuda. Kudikamo veći problem su posljedice ovoga poraza, koje kažu da u sljedećem kolu protiv Istre 1961 neće igrati ni isključeni Ndiaye, ni Lovrić, koji je dobio treći žuti karton, a možda i još poneko…

Serija najtežih izazova je iza Gorice, no ono što slijedi nije ništa puno lakše. Nakon domaćega ogleda s Istrom slijedi gostovanje kod Varaždina, pa nam dolazi Lokomotiva, pa onda još i gostovanja kod Slaven Belupa i Intera… Sedam bodova je skupljeno u prvih pet kola, u sljedećih pet bit će ih posebno važno uzimati, jer to su sudarima s “pravim” konkurentima. A Poljud ćemo zaboraviti.