Sport je divna stvar. Pogotovo kad se, recimo, pred pola milijuna ljudi slavi srebro na Svjetskom prvenstvu u nogometu, kad tvoj klub i reprezentacija pobjeđuje, kad sve ide lijepo i glatko, kad su te sportske priče protkane uspjesima, kad je u svemu tome i dovoljno love… Međutim, medalje koje se dijele u sportu uvijek imaju i onu drugu stranu. Onu koju opisuju nešto tamnije nijanse, koje nose prave, istinske sportske i životne izazove. S druge strane medalje smjestile su se i rukometašice ŽRK Gorice.

– Preuzeo sam klub u veljači 2017., prošle su dvije i pol godine, a kad se sjetim tih početaka… Uh, to je bilo pakleno! Nije bilo ni lopti, ni dresova, ni igračica, račun je bio u blokadi, dugovanja su se vukla još iz 2011., stalno su ispadali kosturi iz ormara… Znao sam da je stanje bilo loše, ali tek kad sam dobio kompletan uvid shvatio sam koliko je loše – kaže nam Dražen Čurek, predsjednik kluba i čovjek koji nije dopustio da ŽRK Gorica prestane postojati.

Borio se iz dana u dan, smišljao načine kako postaviti stvari barem na nulu, krenuti čisto iz početka, a kad je shvatio da ne ide drugačije, posegnuo je na svoj, privatni račun. Vlastitim novcem, uz pomoć Dražena Vezmara iz Panadić Sporta i još nekih prijatelja, pokrio je dugove i očistio situaciju u toj mjeri da se mogu početi slagati planovi za budućnost. Međutim, bio je to samo početak teške i mukotrpne borbe za spas kluba koji je nekad bio etablirani drugoligaš, ozbiljna ekipa s ozbiljnim rezultatima.

– Onog trenutka kad sam preuzeo klub, kad sam se odlučio upustiti u sve to, pogledao sam se u ogledalo i sam sebi rekao: ‘Sad nema natrag, ako si odlučio ovo raditi, napravi najbolje što možeš!’ I tako je i bilo, krenuli smo se boriti sa svim problemima na koje smo nailazili, molili za pomoć, kumili… I radili. Bilo je jako teško, na trenutke se činilo i preteško, ali ni na sekundu nismo pomislili na odustajanje, na mogućnost da se klub ugasi – kaže predsjednik Čurek.

I klub se, naravno, nije ugasio. Dapače, sad već prošlosti pripadaju situacije u kojima je njegova kćer Lukrecija, inače golmanica, morala prijeći u igračice, budući da je cura znalo biti ukupno sedam. Sad je priča nešto drukčija, ambicioznija, postavljena na kudikamo zdravije temelje. Nažalost, zdravlje je izdalo čovjeka koji je vukao cijelu priču svojom energijom i požrtvovnošću…

– Evo, i sad dok pričamo ležim na kemoterapiji… Nažalost, zbog bolesti se više ne mogu toliko baviti klubom, morao sam pronaći pomoć, pa me veseli što danas imamo četiri licencirana trenera u klubu, što je Zoran Pašić, bivši igrač Gorice, prihvatio naš poziv i preuzeo seniorsku ekipu – govori neuništvi predsjednik kluba, koji čak i u ovako teškim trenucima ne dozvoljava da projekt zastane, a kamoli stane.

– Uvjeren sam da Velika Gorica mora imati prvoligaša u ženskom rukometu! Trenutačno smo u trećoj ligi, cilj nam je ove sezone biti u sredini, mirno ploviti, a onda kroz dvije ili tri sezone napasti drugu ligu. Moja je želja da za nekih sedam godina dođemo u poziciju da možemo ući u borbu i za prvu ligu, vjerujem da je to realno i moguće – nepopravljivim optimizmom naoružan je hrabri “presidente”.

Uz seniorke, u klubu radi i trenira i 30-ak djevojčica u mlađim kategorijama. Predsjednik poziva i nove cure koje vole rukomet…

Prije svega, na početku ovog ambicioznog projekta, trebalo bi pronaći novu snagu i energiju. I nove prijatelje. Novca, naravno, i dalje nema ni izbliza dovoljno, koliko god se Grad trudio pomoći.

– Od Zajednice smo prve godine dobili 50.000 kuna, prošle godine 65.000, a ove godine 75.000. Međutim, troškovi za sezonu nam se kreću između 130 i 150 tisuća! I svaka pomoć dobro bi nam došla, jer svaka lopta košta, svaki dres, pa se onda i poderu, unište… Ako uzmemo da su to tri golmanska dresa i 16 za igračice, riječ je o cifri između četiri i pet tisuća kuna – nabraja troškove Dražen Čurek.

I na kraju gotovo svake rečenice, umjesto točke, ponovit će, kao svojevrsnu mantru, onaj dio koji kaže: “Ne odustajem”. U borbi s bolešću i borbom za sportsku egistenciju dobro bi Draženu i prijateljima došla pomoć. Jedan od prijatelja kluba pokrenuo je akciju kojom se skupljaju sredstva za jednu garnituru dresova za seniorsku ekipu. S obzirom na sredstva kojima raspolažu, za klub je to velik i značajan trošak, a prijatelji sporta ipak bi možda puno lakše skupili tih četiri, pet tisuća kuna…

U ŽRK Gorici oformili su i dvije selekcije koje će se natjecati u prvenstvu Hrvatske u rukometu na pijesku

Svatko tko želi i može pomoći, dobrodošao je u ovu lijepu i emotivnu sportsku priču. I stvar je tu zapravo vrlo jednostavna, dovoljno je upisati broj računa HR7325000091101451303 i pomoći koliko je to moguće. Ljudi iz kluba, djevojke koje pokušavaju održati klub na pristojnoj razini, bit će itekako zahvalne… Ajmo, prijatelji sporta, pomozimo zajedno da se jednoga dana ostvari san o ženskom rukometnom prvoligašu u našem gradu!