Ako postoje igrači koji dođu u goričke sportske klubove “sa strane”, a s vremenom gotovo zaboravimo da nisu naši, domaći, Mario Marina (30) svakako spada u tu kategoriju. Momak osebujne fizure i rijetko viđene britkosti u igri rođen je u Bugojnu, odrastao je u Kninu, ali u Velikoj Gorici je još od ljeta 2015. godine. Otišao je u međuvremenu na pola sezone u Široki, igrati Premijer ligu u BiH, ali brzo se vratio kući. Izborio je prvu ligu s Goricom, imao veliku i važnu ulogu u uspješnoj premijernoj prvoligaškoj sezoni, a u istom ritmu je nastavio i ove sezone. Mučila ga je ozljeda tijekom priprema, iza njega je i trauma zbog očeve smrti, ali opet je Mare tu, u punoj formi. Na radost i zadovoljstvo trenera Jakirovića, koji ga smatra jednim od ključnih ljudi svoje momčadi.

– Da, imao sam, nažalost, tu obiteljsku tragediju, ali osjećam se sve bolje iz dana u dan, pogotovo fizički. Spreman sam i nadam se da ću opravdati povjerenje trenera – kazao je Marina.

Na terenu djeluje goropadno, ponekad i vrlo čvrsto, agresivno, ali privatno je riječ o iznimno mirnom momku, staloženom i s obje noge na zemlji u svakome trenutku. Zato je i toliko značajan za momčad, kako na terenu, tako i u svlačionici. Zato je, između ostalog, i pravi čovjek za analizu učinjenog u prvih sedam kola prvenstva.

– Generalno možemo biti zadovoljni učinjenim u ovih prvih sedam kola. Tih 11 bodova i peto mjesto mogu nas zadovoljiti, pogotovo kad znamo da smo izgubili samo od Hajduka i Dinama. Krenuli smo nekako klimavo, nismo bili svi na broju, zdravi i ekipirani, ali sad je to već puno bolje. A u budućnosti će, siguran sam, biti i još bolje – uvjeren je Marina.

U subotu u 19 sati kreće okršaj s Lokomotivom na Gradskom stadionu, na terenu na kojem je ovaj protivnik slavio oba puta prošle sezone. Konkrencija je sve veća, uz Marinu su opcije za pozicije u sredini još i Čanađija, Suk, Maslowski, Babec i Maloča, ali čupavi ratnik s brojem 30 na leđima znat će što mu je činiti ako dobije priliku. I kakav pristup treba biti.

– Lokomotiva je momčad koja je pokazala da zna igrati protiv nas. Dobili su nas doma 3-0 i 2-0, a dobre rezultate imaju i u posljednjih nekoliko kola, dobro igraju… Bit će teško, to je sigurno, jer u ovoj ligi je uvijek tako, ali mi moramo vjerovati u sebe. Igramo doma, na svom stadionu, i tako ćemo se i postaviti – odlučan je Mare, kako ga zovu svi u klubu.

Rekordera po broju žutih kartona u jednoj sezoni, što je prošle sezone postao glavom i bradom Mario Marina, ove će subote upoznati i Sammir. Brazilac s hrvatskom putovnicom vraća se u HNL upravo ove goričke večeri, lako je moguće da će ići izravno na Marinu. Koji se veseli njegovu povratku u hrvatski nogomet…

– Mislim da je to dobra stvar za HNL. Što se tiče njegovih igračkih kvaliteta, o tome ne treba ni pričati. Pokazao je i dokazao klasu, treba samo vidjeti u kakvom je fizičkom stanju i koliku će minutažu dobiti. Ali dobro, nije Lokomotiva samo Sammir, imaju oni jako puno kvalitetnih igrača – upozorava Marina.

Beskompromisni borac Marina prošle je sezone predvodio ligu po žutim kartonima… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Njegova uloga u sredini terena je destrukcija, razbijanje protivničkih napada, što velikim dijelom objašnjava neobično velik broj žutih kartona, ali koristan je Marina i prema naprijed. Njegove duge lopte često pronalaze cilj, mirnoća i čvrstina u duelima imponira, no pokazao je Mare da zna i zabiti… Zasad jedini prvoligaški gol zabio je u lanjskoj pobjedi u Zaprešiću, vjerojatno i zato što ga taktičke ideje ograničavaju u odlascima prema naprijed.

– Sve nas povremeno povuče lopta, dođe ti da odeš prema naprijed, ali nije to baš tako jednostavno. Moramo na terenu prije svega biti pametni, ne ide to tek tako… – rekao je Marina.

Koliko mu je stalno do momčadi pokazao je i u utakmici protiv Istre. Trener ga je zamijenio na poluvremenu, no nije želio otići odmah na tuširanje, već se u dresu vratio na klupu i odgledao utakmicu do kraja. Netko bi sa strane možda pomislio da mu je izmjena teško pala, ali to je daleko od istine.

– Ne, izmjena mi sigurno nije teško pala, pogotovo s obzirom na to da se fizički nisam dobro osjećao, a ostao sam utakmicu gledati jer nisam želio propustiti niti jedan trenutak. Vrlo jednostavno – objasnio je Mario.

Ovu utakmicu protiv Lokomotive, nadamo se, gledat će ponovno velik broj domaćih navijača. Grad sve više prihvaća ovu lijepu nogometnu priču, ljudi se okupljaju i druže na stadionu, a pritom i pomažu igračima. Jer sve je, naravno, lakše kad su tribine lijepo popunjene, kad se napravi galama…

– Hvala ljudima što dolaze i pozivam ih da nam i ovaj put dođu pomoći u što većem broju, puno nam je lakše uz pune tribine. A mi ćemo im obećati da ćemo dati sve od sebe. Pa što bude! – zaključio je Marina.