Svega i svačega bilo je u svim našim dosadašnjim utakmicama, sigurno će i ovaj put biti zanimljivo…

Tim je riječima trener Gorice Sergej Jakirović najavio gostovanje u Zaprešiću, utakmicu protiv Intera i – sve rekao! Nakon ovih 90 minuta u Zaprešiću, u šestom prvoligaškom sudaru Intera i Gorice, i definitivno je jasno da su tu može svašta očekivati, pitanje je samo što točno? Ovoga puta, najvažnije od svega, dogodila se pobjeda Gorice, unatoč poteškoćama koje su se pojavljivale putem.

Iznenadio je u početku Jakirović kolegu Toplaka, postavio momčad s dvojicom napadača, sa Zwolinskim uz Cherifa, s Nemanjom Ljubisavljevićem na mjestu koje je dosad zauzimao Nizozemac Steenvoordern, a Mathieuom umjesto Hamada… S druge strane bio je “fenjeraš”, posljednja momčad lige, ali i uvijek nezgodan protivnik, s opasnim tipovima naprijed, kao što su Mamut, Tsonev, Serderov… No Gorica je uspjela. Hrabra i odvažna Gorica, odlučna da prekine jednu lošu seriju, nakon boda uz nula golova u posljednje dvije utakmice. I uoči pet uzastopnih ogleda s društvom iz “velike četvorke”.

Bolje i konkretnije izgledala je Gorica od prve minute, a na prvu veliku šansu čekali smo do pete. Kristijan Lovrić uzeo je loptu u naizgled nemogućoj poziciji, ali takve on i najviše voli. Opalio je snažno, lopta se putem odbila od braniča, pa odsjela na – stativi! Držala je Gorica utakmicu nekako pod kontrolom, sve do te 31. minute, kad je golgetersku krizu odlučio prekinuti, a tko bi drugi, lijevi bek… Jednu lijepu akciju udarcem iz okreta završio je Marijan Čabraja, koji je ljevicom efektno pogodio u “malu mrežicu” Interova gola.

Marijan Čabraja zabio je prvi prvenstveni gol za Goricu nakon 250 minuta nogometa… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Pala je nakon toga malo Gorica, osjetilo se to, i dok se čekalo da završi poluvrijeme, sijevnula je velika šansa za Inter. Bugarin Tsonev je pucao iz jako dobre pozicije, no sjajni kapetan Kristijan Kahlina odbio je to, nakon čega je lopta završila na prečki. Odahnuli su na klupi Gorice u tom trenutku, a odahnuli su i kad je konačno došao kraj prvom poluvremenu.

U nastavak je Jakirović ušao s jednom promjenom, i to prilično neobičnom. Defenzivni veznjak Dario Čanađija ušao je umjesto desnog beka Muse Muhameda i zauzeo njegovo mjesto. Posao je odradio odlično, pogotovo zato što je Čane pravi čovjek za situacije poput onih koje su čekale Goricu u nastavku… Počelo je u 53. minuti, kad je neuvjerljivi sudac Zebec jedan faul Marija Marine na sredini terena označio dovoljno jakim za drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Morao je brzo reagirati Jakirović, izvaditi jednog napadača i otvoriti prostor za Maslowskog, a izbor je pao na Cherifa. Zwolinski je ostao u igri.

Mario Marina dobio je dva žuta kartona i u 53. minuti morao na prijevremeno tuširanje… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Zašto je to bila dobra odluka? Odgovor je stigao već minutu poslije. Kristijan Lovrić nabacio je iz slobodnog udarca, a upravo je Zwole fantastično, golgeterski postavio nogu i proslijedio loptu u mrežu za velikih 2-0. Četiri minute nakon što ostaneš bez igrača, teško je zamisliti bolji scenarij od povećanja vodstva… Emotivno je proslavio Lukasz ovaj gol, trebao mu je nakon dugog razdoblja u kojemu ga gol nikako nije htio. Ovo će, valjda, značiti da je golgeterska kriza gotovo, da će odlični Poljak opet zabijati u serijama.

Puno je nervoze bilo na sve strane, puno grubih faula, žutih kartona sa i bez razloga, puno negodovanja s tribina… I, kao centralni detalj jedne nervozne utakmice, 63. minuta. Interov napadač Serderov ušao je u šesnaesterac, pokušao ubaciti u sredinu, no blokirao je Suk. Rukom!, povikali su igrači Intera, a sudac Zebec je “nasjeo”. I pokazao na bijelu točku. A onda je zastao na trenutak, otišao do pomoćnika i – poništio odluku! Epilog svega bilo je samo podbacivanje u šesnaestercu za Kahlinu, a dojam koji je ostao da je sve skupa na trenutak nalikovalo na kaos. U kojem nikome nije bilo jasno što se događa… Osim da penala nema, da Gorica ima dva gola viška.

Gorica je nakon deset kola na petome mjestu tablice s 15 bodova, jednim manje od Osijeka… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Branila se, naravno, Gorica do kraja utakmice. Stala u čvrsti blok, svaki igrač doslovno je ginuo za svaku loptu, a rezultat toga je potpuna nemoć Intera. Ono što bi prošlo, poskidao bi izvrsni Kahlina, pa su frustracije na domaćoj klupi, ali i na tribinama, postajale sve veće. Kad je konačno označen kraj, kad su igrači Gorice pobjednički podigli ruke u zrak, iz gledališta su krenuli zvižduci domaćoj momčadi, no gostima u crnom nije previše smetalo… Proslavili su na terenu pa preselili u svlačionicu, zapjevati onu našu: “Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove…”

U subotu je vrijeme za Osijek, gorička ekspedicija nastupa na Gradskom vrtu.