Najteži poraz u svojoj prvoligaškoj eri doživjela je Gorica na Poljudu, daleko najbolniji od svih do sad… Ono što se događalo u 90 splitskih minuta ovog subotnjeg poslijepodneva, gledajući iz goričke perspektive, spada u najgore moguće scenarije, u one poraze za koje se kaže “bez ispaljenog metka”. Bilo je tu i nekih otegotnih okolnosti, otežavajućih faktora, trenutaka i odluka koje nisu išle u korist Gorici, ali svejedno ocjena za prikazno ostaje – nedovoljan!

Goričani su u Split došli hrabro, uvjereni da mogu konačno prekinuti seriju utakmica bez gola, da mogu nauditi Hajduku, a tako su i krenuli u utakmicu. Pao je u šesnaestercu Suk, VAR je rekao – ništa od penala! Pao je i Čabraja u šesnaestercu, sudac je rekao – žuti karton za simulaciju! I dok je Gorica tražila način, pokušavala ispipati gdje bi Hajduk mogao biti najranjiviji, došla je ta kobna 12. minuta…

Iz sredine je netko od igrača Hajduka poslao dubinsku loptu prema naprijed u trenutku dok je Leon Kreković bio valjda dva metra u zaleđu. Jasnom, očitom. Međutim, lopta je išla prema Miji Caktašu, koji nije bio u zaleđu. Sudac Ivan Bebek pustio je akciju, Caktaš je povukao prema golu, gorički braniči su stali, zastali, pa je Caktaš vratio za Krekovića, istog onog koji je bio u “debelom” zaleđu, koji je zabio u nebranjenu mrežu… Sudac Bebek provjerio je situaciju s VAR sobom, u kojoj je netko zaključio kako je sve regularno!? I da, valjda, Kreković nije utjecao na igru dok je bio u zaleđu. Osim što je, naravno, zabio gol…

I tu je došlo do, recimo to tako, prekida programa. Počeo je Hajduk nizati situacije pred goričkim golom, kreirati opasnosti valjda u svakom izlasku, a do poluvremena je zabio još dvaput. Prvo nakon pogrešnog dodavanja Babeca u sredini u 35. minuti, kojeg je Jairo pretvorio u gol, a isti igrač najzaslužniji je i za treći gol. Dodavanjem petom izbacio je dvojicu Goričana, Tahiraj driblingom još jednog, a sve je golom okončao Caktaš.

Dvije izmjene napravio je trener Jakirović na poluvremenu, uveo Kalika i Golubickasa umjesto Babeca i Periše, pokušao nešto promijeniti, ali zapravo je slijedio nastavak iste priče. Već u drugoj minuti nastavka još jednom je izigrana obrana Gorice i Caktaš je mirno pospremio loptu za ogromnih 4-0. Kad je u 55. minuti debitant Kalik skrivio penal, kojeg je Jairo pretvorio u 5-0, postalo je jasno da je ovdje nemoguće izbjeći rezultatsku katastrofu. Izvadio je Jakirović i Lovrića, Hajduk je zabio i šesti, kojeg je VAR poništio zbog zaleđa, a zapravo se samo čekao kraj.

Da je mogao, Jakir bi vjerojatno u tim trenucima bacio ručnik…

Nažalost, tog pravila u nogometu nema. Trebalo je odigrati do kraja, a to je značilo i primiti još koji gol. U 80. minuti nastavljena je kalvarija, nakon što je Špikić pao u jednom duelu, Hajdukova obrana poslala dugu loptu naprijed, a onda se u opće sivilo uklopio i kapetan Kristijan Kahlina. Istrčao je sa svoga gola na 40-ak metara, promašio loptu, koju je uzeo Edouk i poslao je u praznu mrežu.

Četiri proljetna kola, dakle, donijela su dva boda, dva remija i dva poraza, no ovaj posljednji bit će posebno teško “probaviti”. Vremena za oporavak nema previše, već u petak slijedi Istra, no važno je u svemu tome istaknuti i da je peta Lokomotiva sad odmaknula na već šest bodova razlike, da je do kraja samo 13 kola… Europa je, kako proljeće odmiče, sve dalje.

Odustajanja nema, sve je moguće do samoga kraja i treba ostati uporan, ali prije svega bi trebalo pod hitno pronaći negdje zagubljenu čaroliju.