Ranije Radnik, kao i danas Gorica, je uvijek imao kvalitetne juniore iz kojih se onda punila seniorska momčad ali i susjedni klubovi Turopolja. Oni najbolji bi pak odlazili u Dinamo ili tada jak Zagreb, kao Panadić, Pavličić, Željko i Mladen Župetić, Jančetić, Mario Cvitanović, Katulić i drugi. Bilo je i obrnutog puta u vrijeme uspona Radnika do Prve lige sezone 1992/1993 kad su se iz Dinama u Radnik vratili Dubravko Hrkovac, Damir Grlić, Mario Paviša, Krešo Matak..Upravo Grlić, Paviša i Matak vratili su se iz Dinama kao izlazni kadeti ili juniori. Stasala je tada u Radniku jedna dominantna generacija u kojoj su još igrali Ivica Domitrović, Rovišan, Vučur, Dino Harambašić, Mario Cvitanović, Robert Nastevski, Lučan, Bago, Neno Katulić, Saša Sabljak, Mirenić, Krešo Beloša Fijan, Medarić, Skrbin, Kundić, Nenad Bibić. Trenirao ih je legendarni Stjepan Kovačić Pero a šef škole je bio Mirko Bazić. Ima li potrebe naglašavati da su neki od spomenutih kasnije bili prvoligaški igrači i internacionalci a Mario Cvitanović i reprezentativac?

Sezone 1992/1993 juniorskog prvenstva 1. Lige, Radnik i HAŠK-Građanski (kasnije Croatia a onda opet Dinamo) vodili su bitke za prvo mjesto. Mnogi stariji ljubitelji nogometa u Velikoj Gorici zapamtili su kasnu jesen 1992. i međusobni derbi na stadionu Radnika po kišom natopljenom terenu i slavlje mladih “šljakera” 4:3!! Za HAŠK-Građanski (Dinamo) su tada igrali, koliko se sjećamo, Silvio Marić, Dario Šimić, Igor Holetić, Domagoj Kosić, vratar Mario Švigir, Stjepan Tomas, Kosi..Rezultat i vodstvo se smjenjivalo samo za one s jačim živcima, a nakon sjajne pobjede mladi igrači Radnika prsnim uklizavanjem u velike lokve vode proslavili su veliku pobjedu.

Sljedeće 1993. godine u proljeće juniori Radnika pozvani su prvi put na veliki međunarodni turnir u Francusku na Azurnu obalu u gradić Menton. Prekrasno je tada Goricom ali i u dragom Zagrebu odjeknula vijest da su juniori Radnika osvojili prvo mjesto i veliki prelazni trofej koji i danas krasi vitrine kluba jer je kasnije osvajan još dva puta i ostao trajno u Velikoj Gorici. Da se tada u našoj metropoli dobro sve znalo o juniorima Radnika, svjedoči i sljedeća činjenica. Mladi “šljakeri” igrali su u Mentonu teške dvoboje oko pet dana zaredom a povratak u Veliku Goricu bio je kasno popodne u subotu. Jasno da se malo spavalo a puno slavilo i veselilo a doma ih je dočekala “lijepa” čestitka. Već dan kasnije i to u jutro, morali su na derbi s Croatiom (Dinamo) u Maksimir i bitku za konačnog prvaka 1. Lige!? Bila je to u najmanju ruku neobična odluka nadležnih ali tako se izgleda tako moralo dogoditi i novi prvak je jasno postala Croatia.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

I na kraju, koliko su tadašnje generacije juniora bile dominantne govori i podatak da su mladići seniorima širom Turopolja trpali kao od šale. Svjedoči to i izvještaj s utakmice Dinamo (Novo Čiče)-Radnik (juniori) 0:9 u jesen 1992. godine. Za Radnik devet različitih strijelaca redom Cvitanović, Harambašić, Katulić, Paviša, Mirenić, Bulić, Bibić, Bago i Nastevski.