Svako mjesto u Turopolju obično ima svojeg ponajboljeg igrača svi vremena. U Lomnici to je vjerojatno Stjepan Deverić, šezdesetih je u tada vrlo kvalitetnom i popularnom prvoligašu Zagrebu igrao Branko Galeković ponikao u Mraclinu, Okuje se ponosi Marcelom Brozović, iz Buševca je Neno Katulić, Tomo Kranjčina Pino iz Buzina bio je također igrač jedne sjajne generacije prvoligaša Zagreba kao imenjak mu Godinić Jagoda iz Odre, Kurilovec dobro pamti Željka Domitrovića Beloga.. Dubravko Hrkovac je pak najbolji nogometni španer Novog Čiča svih vremena, mada je prvoligaški nogomet igrao i Branko Paviša davnih 40-tih u Concordiji iz Zagreba i bio prvak (ipak su to bila neka druga vremena kad se nogomet još razvijao do neslućenih razina). Dubravko Hrkovac “Hrki” uspješno je završio kompletno nogometno školovanje u Dinamu Zagreb. Dobro, prije je vrlo kratko počeo u Turopoljcu Kuče pa se po formiranju pionira, preselio doma u Dinamu Čiče, kod trenera potpisnika ovih redaka. Isti ga je odmah prepoznao kao veliki potencijal i odveo u drugi Dinamo, onaj u Maksimiru. Tamo je kao 13-godišnjak ekspresno registriran i igrao u društvu kasnije legendarnih Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog, te Stipe Brnasa (bio je kasnije pomoćni trener Lončareviću u drugoligašu Gorici), Damira Biškupa (uveo kao trener Udarnik u 3. HNL), Komljenovića (kasnije trener pomoćnik Igoru Jovičeviću, dok je ovaj vodio Dinamo II). Hrkovac je bio i kapetan juniorske momčadi Dinama a dobio je i stipendijski ugovor te stanovanje na stadionu u Maksimiru i imao besplatnu prehranu u, tada u Zagrebu poznatom Šubićevcu. Igrao je i u mladoj momčadi Dinama, zvanoj “mali Ajax”.

Hrkovac na pogrebu legendarnog dinamovca Franje “Mare” Wolfla u društvu Stipe Brnasa

Dubravko Hrkovac “Hrki” je u Dinamu najviše cijenio legendarnog trenera Ivana Đalmu Markovića, a onda i Rudija Cveka (oba su puno prerano preminuli, a nadimak “Hrki” skrojio Cvek). Đalma je bio pun filozofskih misli i uzrečica pa je igračima znao kazati; ..bez širine, nema dubine”-naravno u nogometu. Cvek se pak znao dičiti činjenicom da je igrao na čuvenoj Marakani u Brazilu pred 200 tisuća gledatelja!!! (toliko je prije tamo bilo stajaćih mjesta).

Ivan Đalma Marković

Hrkovac nažalost u Dinamu nije dobio i profesionalni ugovor. Slijedila je kratka epizoda u Lokomotiva a onda su stigli slavni dani u Radniku kad se ovaj zaslugom domaćih momaka pa i kapetana i golgetera Hrkovca, probio u prvoligaško društvo.

Hrkovac slavi pogodak

O tim ratnim godinama i Radniku, uglavnom se sve zna. Radnik je u eliti plesao dvije sezone a Hrkovac je kasnije otišao nešto više zaraditi u prvoligaše Segestu, Zadar, Zagreb i Inker Zaprešić. U Segesti ga je trenirao Zlatko Cico Kranjčar a suigrači su između ostalih bili dinamovci Mlinarić, Munjaković, Peternac te vratar Piplica. U Zadru je trener bio Luka Bonačić a od poznatijih igrača Šehić, Kvesić i Vrsaljko, otac poznatog vatrenog.

Hrkovac je odigrao oko 200 prvoligaških utakmica. Karijeru je morao prekinuti ranije od planiranog, s 28 godina zbog ozljede koljena, ali iz nogometa nije otišao. Igrao je kasnije za veterane Radnika i Dinama Hidrel. Bio je i trener te predsjednik kluba iz Novog Čiča. Ostat će zapamćen jer u njegovom mandatu su izgrađene tribine na igralištu u Čiču a Dinamo Hidrel je dogurao do 4. HNL.

Dubravko Hrkovac se danas bavi ugostiteljstvom jer u Novom Čiču ima kafić. Od nogometa ostala su još godišnja druženja s negdašnjim suigračima u Radniku ali i ostalima iz mnogih generacija. Dok je to bilo moguće, otišlo se i pogledati prvoligaške utakmice HNK Gorice.

Dojam je da se korona povlači pa se ovih dana otvaraju i kafići, a valjda će zlo i sasvim nestati, pa da svi zajedno opet možemo na turopoljski najveći stadion.