Kad je sve bilo gotovo, nakon što je odigrano 99 minuta nogometa na travnjaku, u utrobi maksimirskog stadiona trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa dočekala je konstatacija:
– Sedam puta smo dosad igrali s Dinamom, svih sedam izgubili, evo konačno i pobjede!
Blaga euforija pojavila se u krvotoku goričkih navijača nakon što je u pripremnom ogledu s 3-2 pao aktualni prvak države na njegovu terenu, nakon što su odgledali ovu zanimljivu, sadržajnu utakmicu, ali trener se nije dao navući. Valdas, jednostavno, nije tip od euforije.
– Ma neee, nije ozbiljno o tome pričati na taj način, ovo je bila samo prijateljska utakmica. Nije to isto kao prava, službena, zato nema smisla pričati o tome – odbacio je odmah sve priče o prekidu crnog niza u sudarima s Dinamom.
Rezultat, naravno, u ovakvim utakmicama nije presudan. Nije bio ni ovoga puta, ni Dambrauskasu ni kolegi mu Igoru Jovićeviću, ali opet je bilo lijepo vidjeti semafor na kraju… “Dinamo 2, Gorica 3”. Jednako kao što je bilo lijepo gledati način na koji je Gorica igrala. Hrabro, čvrsto, ali i kombinatorno, s puno kratkih dodavanja koja otvaraju prostor, s jasnim planom igre, a pritom još i efikasno. Lako bi se čovjek mogao i naviknuti na takvu Goricu…
– Polako, vidjet ćemo… Naravno da imamo ambicije, zato i radimo sve ovo, da stalno rastemo. Kao momčad, ali i svaki igrač individualno, kao osoba i kao nogometaš. Želimo stalno napredovati – ponavio je svoju redovnu mantru trener Dambrauskas.
Njegova ruka vidi se u igri Gorice, stil je kudikamo drukčiji nego za mandata Sergeja Jakirovića, no Litavac će brzo istaknuti da je to još prilično daleko od onoga što želi od svoje momčadi. Za početak, ovo je bilo jako, jako dobro.
– Tek smo na početku našega puta, imamo još jako, jako puno posla. Dobro, sretan sam što smo imali dobrih trenutaka, ali i što smo zabili tri gola. Kad sam dolazio u Goricu, problem je bio to što momčad ne zabija golove, što nije zabila nekoliko utakmica u nizu. Čini se da po tom pitanju polako napredujemo, da počinjemo dolaziti u bolje pozicije za ubacivanja ili udarce na gol – razmišlja Dambrauskas.
Neće govoriti o igračima pojedinačno, nema toga u njegovu rječniku, ali interno mora biti zadovoljan s onime što su mnogi pokazali u Maksimiru. Kahlina čak i nije imao puno posla, obrambena četvorka (Musa, Steenvoorden, Krizmanić, Čabraja) djelovala je jako dobro, Babec, Kalik i Suk gradili su u sredini, Dvorneković je bio razigran lijevo, Hamad igra kao preporođen, a Cherif je napravio ono što se od njega i očekuje, zabio…
Zadovoljilo je i društvo koje je ušlo u nastavku, ni za koga se ne može reći da je podbacio, daleko od toga, a sve to govori da priča ide u smjeru u kojem Dambrauskas želi. Igrači se dižu, tehnički i tjelesno djeluju vrlo dobro, a nameću se i neki novi klinci, kadar se proširuje… Kadar u kojem zasad još nema Špikića i Čanađije, ali ni Kristijana Lovrića.
Najbolji gorički strijelac trebao ni na teren protiv Varaždina sljedeće subote, prvi put nakon korone, no dobra je vijest što Gorica zabija i bez njega. Dvaput Istri, sad triput Dinamu, uz promašeni penal… I to zapravo i jest ideja.
– Da, imamo u kadru Lovrića, koji zabija puno golova, ali ne smijemo se oslanjati samo na jednog igrača. Svi se moraju dizati, individualno i momčadski. Naporno radimo, a reakcija igrača na sve to ovoga je puta bila jako dobra. Pokazali su što su u stanju izvesti, ali opet ću ponoviti da je ovo samo početak našega puta. Potencijal postoji, no pred nama je još jako puno posla – zaključio je Valdas Dambrauskas.
Ponedjeljak će za igrače biti slobodan, nema treninga, a onda kreće nastavak. Finalizacija, zadnji tjedan uoči početka prvenstva. U subotu će se igrati dvije utakmice protiv Varaždina, kako bi što više igrača dobilo maksimalnu minutažu, a zatim počinje priprema za Slaven Belupo na otvaranju nastavka prvenstva (6. lipnja).