Šampanjac je navodno bio na hlađenju, čekalo se samo da Dinamo uzme ta tri boda u Velikoj Gorici, pa da fešta može početi… Kad ono – ćorak! Zahvaljujući odličnoj Gorici, kojoj je u ovom slučaju nedostajala jedino mrvica sreće, Dinamova proslava naslova prvaka otišla je na odgodu. A Gorica je, iz naše perspektive kudikamo važnije, dokazala neke stvari.

U prvom redu, dokazala je da može! Da može igrati svojim stilom, po ideji trenera Valdasa Dambrauskasa, čak i protiv najjačih klubova u državi, da ima dovoljno kvalitete da se nametne svakome. Dokazala je Gorica da cijela ova priča ide u dobrom smjeru, jer promjena stila igre i praktički svih automatizama na terenu ne ide preko noći. Dosad je išlo gore-dolje, odnosno dolje-gore. Prvo slabo u Koprivnici, pa odlično u Zaprešiću, pa neuvjerljivo u Osijeku, pa sjajno s Dinamom.

Međutim, u ovom posljednjem slučaju zaslužena nagrada nije stigla. Bez golova, složit ćemo se, nema pobjeda…

– Iskreno, ovo je veliko razočaranje. Igrali smo protiv Dinama, a imali toliko udaraca, prilika… Nadigrali smo vodeću momčad prvenstva gledaju li se šanse koje smo imali, bili smo pozitivni i hrabri. Uspoređujući s Osijekom, pogotovo prvi poluvremenom u Osijeku, bila je ovo drukčija Gorica. Bila je to Gorica kakvu svi želimo gledati. Međutim, ako ne zabiješ gol, ne možeš pobijediti. Moramo napredovati u tom dijelu, biti ubojitiji pred golom, pretvarati sve te šanse u golove, a golove u bodove. Netko će reći ‘dobro, barem nismo izgubili’, ali željeli smo pobjedu. Svi ovi ljudi na tribinama vidjeli su da nemamo razloga biti zadovoljni s ovim bodom. Sve do posljednjih sekundi držali smo se našeg plana igre, ali… Realizacija nam je ovoga puta bila zaista loša – govorio je trener Valdas Dambrauskas, koji nije ni mogao ni želio sakriti koliko žali za punim plijenom.

Možda djelomično i zahvaljujući porazu 3-2 u svibnju u prijateljskoj utakmici, Igor Jovićević je Dinamo u ogledu s Goricom postavio neočekivano defenzivno. Nema dvojbe da u Maksimiru respektiraju rivala iz Turopolja.

– Ne radi se toliko o respektu koliko o kvalitetnoj izvedbi mojih igrača. Načinom na koji su igrali prisilili su Dinamo da se malo povuče, jer stvarali smo svoje situacije kad god bi nas pokušali pritisnuti. U nekim fazama igre bili smo stvarno jako dobri, prije svega u građenju igre i planiranju napada, a vidjeli su se i neki automatizmi u igri. A opet, na kraju se sve svodi na golove i bodove. I zato ne možemo slaviti na kraju – vrtio je glavom Valdas.

Nije ga utješio ni pokušaj tješenja u stilu “pa dobro, barem smo prekinuli niz poraza, iz osmog pokušaja”…

– Ne mogu tako razmišljati. Ok, razumijem i poštujem povijest kluba, sve što se ranije događalo u tih prošlih sedam utakmica, ali sretan si samo kad možeš utjecati na nešto. Pozitivno je što nismo izgubili ni primili gol od momčadi poput Dinama, no morali smo sve što smo napravili pretvoriti u golove. I to je kraj priče. Golovi mijenjaju stvari, a golova ovoga puta nije bilo – zaključio je trener Gorice.

Golova nije bilo velikim dijelom i zato što se previše toga opet svodilo na Kristijana Lovrića, autora devet od 12 goričkih pokušaja. I to je problem koji traje. U prijateljskim utakmicama zabijao je Golubickas, ali njega nema do daljnjeg. U Zaprešiću je pogađao Mudrinski, ali ni njega ovoga puta nije bilo. Trpao je i Cherif u prijateljskim utakmicama, ali u službenim nikako, nije zabio još od početka prosinca. Imao je svoje šanse i Hamad, često je u šansi Suk… Ali lopta ovoga puta nije željela u gol. Kao ni u Osijeku.

Uzet će igrači slobodan ponedjeljak, malo se odmaknuti, a od utorka priča ide dalje. Na Rujevici se protiv Rijeke igra u petak (18.55 sati), uz nadu da će Gorica uspjeti povezati dvije prave, kvalitetne partije. I uz nešto bolje namještene nišanske sprave.