Ljiljana Grozaj oduvijek je voljela ručni rad. Prvo je gledala kako njezina majka Eva šiva, hekla, štrika i veze goblene, a s osam godina uzela je vunu i igle te sama pokušala i – shvatila da joj dobro ide. Nakon toga se, kao rođena Slavonka, okušala i u zlatovezu. No, vjerojatno bi sve ostalo na tome da za svoj ‘gušt’ ponekad napravi kakav ručni rad da nije, sasvim slučajno, vidjela slike napravljene koncem i da se tada u njoj nije probudio inat.

– Jednom je došla u firmu kolegica u mirovini i pokazala što radi. Jako su mi se svidjeli njezini radovi, a ona mi nije htjela ispričati kako to radi. Od nje sam tada za 200-tinjak kuna kupila jednu takvu malu sliku. Tada nigdje nisam mogla naći kako se to zove, ni koja je to tehnika. Ali ja sam znatiželjna i nikada ne odustajem. Doma sam tu sliku toliko dugo proučavala, uzela sam jedan običan karton i na njemu ispikala rupice. Pokušavala sam dobiti to što je ona napravila dok nisam shvatila kako – ispričala je Ljiljana Grozaj koja je prije 10 godina tako otkrila pick point tehniku.

– Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao šablona. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te rupice se provlače niti svilenog ili metaliziranog konca kako bi se dobio željeni motiv – objasnila je.

Uskoro je na internetu pronašla jednu rusku stranicu s puno radova u toj tehnici i po malo počela raditi. Uglavnom je sama otkrivala kako se stvaraju pojedini elementi, a uskoro se svakodnevno od posla knjigovođe opuštala izradom slika raznih motiva.

– Svaka slika je originalna i jedinstvena. I kada radim iste motive, uvijek nešto promijenim. Od motiva sam radila cvijeće, ženske likove, jedno vrijeme su mi bila opsesija ženske face na kojima se ne vide oči nego ih prekriva šešir. Jedno vrijeme su me držali leptiri, pa sam u svim bojama i oblicima radila leptire, pa sunce, par pod kišobranom… – ispričala je umjetnica.

Za neke jednostavnije motive Ljiljani Grozaj treba oko četiri dana, a za komplicirane slike u ovoj tehnici potrebni su i mjeseci rada. No, Ljiljana je predano radila i skupio se tu velik broj djela. Sve to dovelo ju je do izložbi. Prvu je imala još 2012. godine u Galeriji Rudija Stipkovića u Svetom Križu Začretju, a na istom je mjestu 2014. postavljena i druga izložba njezinih radova. Ovoga puta, mogle su se vidjeti i njezine slike u tehnici fimo mase.

Nova strast je čipkanje

Kako joj je otac rodom iz Lepoglave, Ljiljana, koja danas živi u Lukavcu, došla je na ideju da nauči izrađivati lepoglavsku čipku, ali zbog posla nije mogla dva puta tjedno, šest mjeseci, odlaziti na tečaj, pa je to ostavila za mirovinu.

– Budući da ove godine idem u mirovinu, valjda ću imati dovoljno vremena da i to probam. U međuvremenu sam gledala i pašku čipku. Tražila sam na internetu neki tutorial iz kojeg bi naučila i nabasala sam na čunčanu čipku i time sam se oduševila – priča simpatična Ljiljana koja od svibnja prošle godine tako započela i sa čunčanjem, a u međuvremenu je upisala i tečaj paške čipke.

– Tatting je tehnika izrade te čipke. Po legendi su čunčanu čipku izrađivali mornari na brodovima tijekom dugih plovidbi, a po povratku kući poklanjali su ju svojim djevojkama i ženama. Datira s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Kada su kraljevi na francuskim dvorovima vidjeli te čipke, htjeli su da se kod njih na dvoru zaposli čipkarica koja će tom tehnikom ukrašavati njihove odjevne predmete. Njome se može napraviti ovratnik, orukavlje, nakit, naušnice i ogrlice, narukvice… – ispričala je Grozaj koja se veseli mirovini jer će se tako moći više posvetiti svojoj umjetnosti.

Želja joj je organizirati i radionice na kojima bi prenijela svoje znanje, a nada se i skoroj izložbi u Velikoj Gorici. No, budući da Ljiljana ima još mnoštvo kreativnih ideja, kaže kako je moguće da na kraju ne uživa u mirovini, već pokrene neki drugi posao.

– Primijetila sam kako Gorica nema niti jednu suvenirnicu i da tu nemate gdje kupiti neki suvenir tipičan za Turopolje i običaje ovoga kraja. I to mi je prošlo kroz glavu. Možda jednog dana, tko zna, hoće li me sve ovo odvesti i u nekakav novi posao – priznaje Ljiljana.

A do tada je vrijeme za novu izložbu na kojoj će ova umjetnica pokazati što je radila posljednjih godinu i pol. Pod nazivom “Igla i konac – nešto staro, nešto novo” u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu 7. prosinca Grozaj će imati prvu izložbu na kojoj će biti predstavljeni radovi u tatting tehnici. Osim toga, posjetitelji će moći vidjeti i njezine slike u pick point tehnici.

Galerija fotografija