Koliko god da su se razmišljanja kroz godine mijenjala, i rekli bismo da danas u odnosu na samo prije dvadeset godina stvari gledamo drugačije, postoje detalji koji se i danas promatraju na neki način kao neprihvatljivi.  O jednom takvom primjeru progovorio je poznati gorički trener  Tomislav Odžić (svima poznatiji kao Tomo Vega).

On je još kao dijete pokazivao je zanimanje za ples i druge načine kreativnog izražavanja. Ratne 1992. godine počinje se baviti akrobatskim rock ‘n’ rollom u sisačkom klubu ‘’Z&D’’ te s vremenom ostvaruje zapažene rezultate.

-Ja sam akrobatski rock ‘n’ roll počeo trenirati u petom razredu osnovne škole i nas je tada bilo 26 dječaka i 25 djevojčica viših razreda. Danas ja imam slučaj da sam prošle godine na stotinu upisane djece imao upisano pet dječaka od kojih su ostala dvojica. Moji vršnjaci i ja nikad nismo imali tih problema da nas je zbog toga netko drugačije gledao.

S nepunih osamnaest godina Tomo počinje trenirati prvu skupinu djece i od tada je, uz svoju plesačku karijeru, radio kao trener i koreograf. Kako je oduvijek sanjao da ima svoj sportsko plesni klub, u proljeće 2003. godine osniva  klub Vega u Velikoj Gorici. Nedugo zatim njegovi članovi, uglavnom djeca, postaju među najboljima u Hrvatskoj. Pobjeda njegovog para na Svjetskom kupu 2007. godine bila je početak uspjeha na svjetskoj sceni. Isti par je 2008. osvojio europsku broncu, a 2009. godine su pobijedili na Svjetskom i Europskom prvenstvu. Pored njih imao je i brojne druge parove u top deset parova svjetske rang ljestvice.

Pridružio se i ekspanzijskom timu Svjetske rock ‘n’ roll konfederacije te trenira plesače iz raznih država svijeta. I dalje kao veliki entuzijast i zaljubljenik u sport stvara nove naraštaje uspješnih plesača, ali isto tako promiče ples i sport kao korisno iskorištavanje slobodnog vremena i načina izražavanja.

Osim sporta, viđali smo ga i u televizijskim reklamama i serijama, a svoj talent pokazao je i u pisanju. “Lukasova plesna pustolovina” njegovo je prvo djelo u ovoj formi, a želja mu je ohrabriti djecu, pogotovo dječake, da se okušaju u plesu. Volio bi da je situacija danas nalik onoj od prije dvadeset ili više godina kada je u plesnim klubovima bilo podjednako dječaka i djevojčica.

-Ideja za slikovnicu je nastala još prije par godina, no kako sam stalno bio rastrgan između treninga i natjecanja, jednostavno nije bilo vremena za realizaciju projekta koji se na prvu činio mali. Kako nas je ove godine pogodila pandemija i počela su se otkazivati natjecanja, jedan vikend umjesto što sam bio na nekom turniru, rekao sam sam sebi da je vrijeme da tu svoju ideju stavim na papir. I tako sam sve napisao u jednom vikendu, no to se naravno poslije uređivalo i tako je nastala “Lukasova plesna pustolovina”.

Slikovnicu krase doista odlične ilustracije, ali ovo nije još jedan talenat našeg sugovornika nego je tu potražio pomoć.

-Znao sam da će mi trebati odličan ilustrator, a kako poznajem Mirnu Savić, našu velikogoričku umjetnicu, sjeli smo i dogovorili suradnju. To što je ona napravila me apsolutno oduševilo jer savršeno crta i može prenijeti na papir želje autora.

Zašto uopće “Lukasova plesna pustolovina”?

-Zašto uopće priča o dječaku koji se počinje baviti plesom, a ne nogometom, karateom ili nečim sličnim?  Zato što smo u vremenima kada se strašno stigmatiziraju dječaci koji se bave plesom, u vremenu kada roditelji, možda više očevi nego majke smatraju da je ples isključivo za djevojčice. Naši polaznici znaju imati poteškoće u školi jer su žrtve zlostavljanja. Neki su hrabri i uspiju se tome oduprijeti, i ne muči ih previše što će netko reći, jer sport je sport. Imao sam dječaka koji se akrobatskim rock ‘n’ rollom bavio osam godina, postizao je vrhunske rezultate, ali u školi to nitko nije smio znati. Nikad nije htio plesati u Gorici da mu se ne bi rugali. Prilikom upisa u srednju školu on je odustao od sporta da ga ne bi u školi zafrkavali.

Bilo je kaže Odžić i slučajeva kad je jedan otac pitao drugog kako dozvoli svom sinu da se bavi akrobatskim rock ‘n’ rollom. Smatra da je to strašno, da kao društvo idemo unatrag, a ne unaprijed i da se to ne bi smjelo događati.

Slikovnica je namijenjena djeci od četiri godine nadalje, ali ne samo njima.

-Cilj mi je s ovom slikovnicom ukazati na  ljepotu bavljenja sportom općenito, pa onda  i plesom kao takvim. S druge strane želim ukazati na vršnjačko zlostavljanje, diskriminaciju , na neznanje, netoleranciju. Kroz priču se pojavljuju dvije obitelji koje sasvim drugačije reagiraju na to što im se sin želi baviti plesom. Zato je namijenjena i roditeljima kako bi shvatili da je sport – sport, kako god se on zvao. Želim ovako mijenjati svijest pojedinaca koji nas okružuju. – zaključuje Odžić.

Dodajmo ovome da će dio sredstava od prodaje slikovnice ići u humanitarne svrhe. Naime, do kraja siječnja svi koji naruče slikovnicu na vega.com.hr i unesu kod JOSIP sudjelovat će u akciji za Josipa Martinovića koju su inače pokrenule Buvljakuše. Podsjetimo, Josip je skokom u more 2018. godine ostao nepokretan, te od tada traje njegova borba. Ide na terapije robotom koje su jako skupe, ali daju rezultate i upravo zato je svaka pomoć dobrodošla, a kupnja slikovnice bit će  odličan božićni poklon s humanitarnom notom.