Amaterski sport miruje zbog korone a stravičan potres u Petrinji i okolici je dodatno “najvažnije” sporedne teme (nogomet) bacio u zapećak (stari Turopoljski izraz za nešto nevažno). Mnogi naši klubovi već bi vjerojatno startali s pripremama za proljetni nastavak natjecanja, ovako čeka se odluka nadležnih da ukinu stroge epidemiološke mjere pa da krene loptanje a nestane možebitna a neželjena depresija. U traženju nogometne amaterske teme za City portal, u memoriji se pojavio kapetan Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, zvani Puyol (po uzoru na Carles Puyola, dugokosu legendu Barcelone). Nikić danas više ne nosi dugu kosu po kojoj je dobio nadimak, ali ostali atributi Puyola su ostali. Mateo je kapetan Jelačića, oštar kao žileta, trkom neumoran, vođa, znalac, vezist, strijelac, šerif sredine terena, desna ruka trenera ali i Uprave kluba. Tko je Nikić? Preko svemogućeg maila uspostavili smo kontakt, a Mateo otkriva.
– Rođen sam 29.listopada 1996. u Zagrebu, na kvartu Peščenica gdje sam i počeo igrati u NK HAŠK-u. Kad sam imao 12 godina preselio sam u Vukovinu i tu sam zaigrao za Jelačić na nagovor Vlade Levara koji je tad bio tajnik kluba. Imali smo u to vrijeme jednu od najboljih generacija kluba, 1995/1996. godište. Imao sam nepunih 15 godina kad sam odigrao prve prijateljske utakmice za seniore Jelačića koje je tada vodio Vlado Horvat. A ako se dobro sjećam, tad sam upravo Vama dao prvi intervju ha, ha. Imao sam 16 godina kada sam otišao u Goricu na poziv trenera Zvonka Radoša. U Gorici sam mnogo toga dobrog naučio a onda je stigla ponuda izvan granica lijepe naše. Otišao sam igrati nogomet u Švicarsku gdje sam proveo 2,5 godine a nakon jedne teže ozlijede vratio sam se doma u Jelačić i nisam pogriješio – priča za City portal Mateo Nikić Puyol.
Stasanje u seniorskoj momčadi je sasvim logično.
– Kapetansku traku preuzeo sam od legende kluba Jože Matejčića i ponosan sam na to. Nije lako biti na njegovoj razini ali rezultati idu meni u prilog pa nema frke ha, ha… – mišljenje je Mateja.
Na kojoj poziciji najviše voli igrati Nikić?
– Najviše mi odgovara pozicija polušpice iza jednog napadača. Tu sam poziciju počeo igrati dok sam bio u Švicarskoj i mislim da sam na toj poziciji najviše dao, ali ne smeta mi ni zadnji vezni. Trenutnim plasmanom Jelačića u Jedinstvenoj županijskoj ligi sam zadovoljan, mada sam tako nešto i očekivao kad smo počeli s pripremama kao novi u ligi. Bilo je utakmica u kojima smo zaslužili više od boda, ali bilo ih je kad smo se provukli pozitivnim rezultatom. Ostaje nam samo mali žal što nismo odigrali to zadnje kolo protiv Stupnika pa da polusezonu okončamo da 4. mjestu – sa sjetom će Puyol iz Vukovine i nastavlja.
– Mislim da nam je najveća snaga u širini momčadi i da ne ovisimo samo o jednom ili više igrača. Treneru Stefanu Rajiću je ovo prvi seniorski mandat i s obzirom na to, snašao se vrlo dobro. Mi (igrači) smo se prilagodili njemu i on se prilagodio nama, tako da to dosta dobro funkcionira. Što se tiče mladih igrača, nakon više godina smo okupili juniore koji su bez konkurencije u svojoj ligi. Njih 6 do 7 već konkuriraju za seniore a još nekolicinu ih očekujemo da se nametnu kroz zimske pripreme-kaže Mateo a na upit je li u Upravi kluba odgovara.
– Nisam u Upravi kluba, za sad im dobro ide pa nije bilo potrebe za mojim intervencijama ha, ha. Pomažem koliko stignem. U uređivanju novih prostorije na katu nisam sudjelovao, ali ljetos sam sa sportskim direktorom Ivicom Burić uređivao ostale prostorije kluba. Zahvaljujem se u ime NK Ban Jelačić Vukovina gradu Velikoj Gorici i gospodinu dogradonačelniku Ervinu Kolarec na podršci kod uređenja prostorije na katu koja nam je bila prijeko potrebna. Isto tako zahvaljujem se gradonačelniku Krešimiru Ačkar na pokretanju postupka ugradnje umjetne trave na našem mini pomoćnom terenu – kapetanski će Mateo Nikić.
A što radi Puyol iz Vukovine kad ne igra nogomet?
– Zaposlen sam u Hrvatskoj pošti, a u planu mi je i fakultet upisati, ali nikako da taj cilj provedem u djelo. Pitate za djevojku i eventualnu svadbu? Nemam u planu takvo što u skorije vrijeme ali cure time ne moraju biti obeshrabrene. Dapače – hrabro otkriva Mateo koji u Jelačiću trenira limače.
Ciljevi za dalje?
– Moramo se jako dobro pripremiti da bi mogli uspješno konkurirati ostalim momčadima u ligi. Želja je nastaviti tamo gdje smo stali jesenas i još se više približiti vrhu tablici ako želimo u ligu više, a želimo. Hoću li karijeru zaključiti u Jelačiću? Pa iskreno, ne znam da li ostajem do kraja karijere u Jelačiću, poznavajući sebe čisto sumnjam ha, ha.. Ali opet nikad ne kaži nikad – tajanstven je popularan Puyol iz Jelačića.
A za koga od profesionalnih klubova navija kapetan Jelačića?
– U domaćem nogometu navijam za Dinamo, a vani nemam nekog za koga baš vatreno drukam. Madridski Real mi je ipak nekako posebno drag – stav je našeg sugovornika.
Posljednje pitanje bilo je o stradalnicima iz Banovina.
– Akciju za pomoć Petrinji, Glini i okolici imali smo u Vukovini, a odazvalo se mnogo čestitih i savjesnih žitelja našeg mjesta – zaključio je izuzetno korektan dečko, kapetan i ratnik Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, poznat u Turopolju još i kao Puyol.