Nogomet je za mnoge život i redovito ga prate kao vjerojatno i Sportske novosti od 1962. godine. Nedavno na kup utakmici u Novom Čiču između Dinamo Hidrela i Mladosti Obrezina, nekadašnji stariji suigrač u momčadi iz Novog Čiča je kazao: “..možda se ne sjećaš, zabio sam svojevremeno sedam komada Mladosti, a pobijedili smo 13:0”. Konstatacija je točna, ali bila su to neka druga vremena. Mladost je danas neka druga priča jer je na jedanaesterce iz kupa izbacila dinamovce iz Čiča. Događaj je asocirao na remi HNK Gorice i Osijeka 1:1 i jednu primjedbu da za našu perjanicu igra premalo Turopoljaca. Zašto? Jednostavno, odnos minulog i sadašnjeg vremena. I autor ovog teksta sklon je onom; “..kad smo mi igrali, to je bilo čudo. Tehnika, potez, vic, atraktivni golovi, ludilo.. Ovi danas samo jure i nabijaju.” Je li to baš tako? Sigurno da nije!! Jer svako vrijeme nosi svoje breme, stara dobra je izreka mudrih ljudi. A zaboravlja se sveopća globalizacija i novi trendovi.

Sklon sam također, možda opravdano, potencirati nogometni klub Radnik, nagdašnji ponos Velike Gorice i Turopolja. Igrali su tada domaći dečki, a na nedjeljne jutarnje prvenstvene matineje u Kolarevoj dolazili su brojni iz Gorice, ali i cijelog Turopilja. Bilo je to vrijeme ponosa, romantike i idealizma koji se ne zaboravljaju, ali koji su minuli. Izgradnjom novog stadiona nadaleko mjesta Pleso, Radnik je zaigrao i u 1. HNL. Bilo je to ratne 1992.godine, dani ponosa i slave. Radnik je igrao dvije sezone u 1.HNL u ligi od 18 klubova, što je bio fantastičan uspjeh. Predsjednik kluba bio je Ivan Mišerić Pevi, legendarni igrač i trener iz Plesa. Nakon dvije sezone, Radnik je ispao i postepeno nestao s pozornice šire nogometne Hrvatske. Tragedija? Ma ne! Takva su bila vremena. Radnik je 2009. godine naslijedila HNK Gorica, htjeli to neki priznati ili ne. Zaslugom vizionara i nogometnog fanatika Nenada Črnka iz Buševca! Po drugi put, htjeli to priznati, ili ne. Jer širom Turopolja, uvijek su barem dvije stranke ili barem dvije istine. A istina je samo jedna! Radnik i HNK Gorica su kao i Ivan Mišerić te Neno Črnko naši, naši! Naši Turopoljci! Naši ponos i dika! Radnik je djelovao u teškim vremenima Domovinskog rata, HNK Gorica je ponos današnjice! To su činjenice. I hvala Bogu što je tako.

Gorica danas kroji nogometnu kartu Hrvatske! Da je bilo malo sportske sreće u završnicama više utakmica, Gorica bi se danas ravnopravno “kefala” s Dinamom za titulu prvaka države! Fantastičan je to uspjeh, prvenstveno predsjednika kluba Nene Črnka! Čestitka!!

Neki će pametnjakovići sada kazati, Mata se upucava vlasniku City portala (Neno Črnko) za koji piše. Ma nije tako! Koliko sam samo puta pop..zdio kad mi u redakciji nisu objavili ono što sam poželio, a imali su vjerojatno podršku i šefa Črnka. Ljutnja i bijes? Da, ali kratkotrajni. Uvijek je prevladao razum. Jer Neno Črnko zaslužuje divljenje, čestitke i zahvale. Za sve što je uradio za nogomet u Buševcu, Turopolju, Velikoj Gorici i šire. Već je do sada zaslužio zlatno priznanje za životno djelo! Živio Radnik, ajmooo Gorica!!