Precizne najave iz prognostičarskih usta govorile su kako će kiša na dan utakmice između HNK Gorice i NK Osijeka početi u 14 sati. I opet su promašili. Počela je padati u 13.50. Taman na vrijeme da takva kakva je, dosadna, uporna i većim dijelom u obliku pljuska, potpuno natopi teren Gradskog stadiona do početka susreta, zakazanog u 19.10 sati. Na kiši su se igrači zagrijavali, na kiši su i otvorili utakmicu, a nije se zaustavljala ni u jednom trenutku. I uvjeti za igru, naravno, iz loših su postajali još gori.

A kad je tako, kad jedan izvještaj s nogometne utakmice počinje kratkim esejem na temu vremenskih prilika, prilično je jasno da se tu previše nogometa nije moglo vidjeti. Nije prvi put, u valjda još gorim uvjetima igralo se na kraju prošle sezone protiv Slaven Belupa, protiv kojeg se sljedeći put igralo i po snijegom prekrivenom terenu… Luda godina, ludo vrijeme, puno otegotnih okolnosti. I malo, vrlo malo uživanja u potezima igrača na terenu.

Međutim, završilo je puno ljepše nego što zvuči…

Osijek je u utakmicu ušao pokušavajući držati posjed, dok se teren još nekako držao, no jedine dvije prave prilike u prvom poluvremenu imala je Gorica. I to u razmaku od – deset sekundi! Prvo je Dvorneković proigrao Špikića, on sjajno s lijeve strane u petercu pronašao Matara, no senegalski napadač nije uspio zahvatiti tu loptu, koja je odmah otišla na desnu stranu. Do nje je došao Albi Doka, centrirao, a u sredini je Matar glavom vratio za Dvornekovića u čistoj situaciji. Ninja je također pucao glavom, ali pucao je malo preko gola.

I to je otprilike sve što je viđeno od nogometa u prvih 45 minuta, da bi na poluvremenu treneri Oreščanin i Bjelica napravili po jednu zamjenu. Krizmanić je zamijenio ozlijeđenoga Keitu kod Gorice, dok je Osijek pojačao napad ulaskom Ivana Santinija, pri čemu je ideja kod gostiju bila jasna – visokim loptama tražiti Santinija i Ramona Miereza u šesnaestercu.

A onda je, već na prijelazu s 48. na 49. minutu, takvu taktiku primjenila Gorica. Doduše, ne iz igre, nego iz jedne od najboljih situacija u ovim uvjetima, iz udarca iz kuta. Jiloan Hamad izveo je korner s desne strane, poslao loptu na prvu stativu, a tamo je visoko skočio Aleksandar Jovičić i zabio za veliko, veliko vodstvo Gorice. Po ovakvom terenu, ta je prednost bila i veća od toga jednoga gola…

Možda nije bilo lijepog nogometa, ali zato su mogle nastati atraktivne fotografije… Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Pokušavao je do kraja utakmice Osijek nešto stvoriti, na trenutku je i dolazio u potencijalno opasne situacije, ali po potpuno natopljenom terenu bilo se puno lakše braniti nego napadati. Gorica je to izvela fantastično, uz ogromnu potrošnju energije, pri čemu je najveća šansa za Osijek bila situacija kad je Baniću mokra lopta prošla kroz ruke i noge, pa otišla malo pokraj gola.

Djelovalo je kao da se igra cijelu vječnost iščekujući kraj utakmice, pogotovo kad je četvrti sudac u završnici podigao obavijest kako će se igrati još pet minuta nadoknade. Sva “teška artiljerija” Osijeka bila je na terenu, svi visoki igrači, jaki u skoku, ali u skoku su jaki i Jovičić, Moro, Krizmanić, Steenvoorden i društvo. Odigrali su Goričani do kraja bez pogreške i uzeli tri ogromna boda u borbi za Europu.

Već u srijedi slijedi putovanje u Split, na megdan Hajduku.

GORICA – OSIJEK 1-0
VELIKA GORICA. Gradski stadion. Bez gledatelja. Sudac: Ivan Bebek (Rijeka). Pomoćnici: Goran Perica (Šibenik) i Robi Kezele (Rijeka). Četvrti sudac: Marin Vidulin (Kanfanar). VAR: Goran Gabrilo (Split). AVAR: Vedran Đurak (Sisak).
STRIJELAC: 1-0 Jovičić (49)
GORICA: Banić – Doka, Moro, Jovičić, Keita (od 46. Krizmanić) – Steenvoorden, Junior – Hamad (od 90. Mitrović), Dvorneković (od 65. Nimely), Špikić – Matar (od 90. Mudrinski). Trener Siniša Oreščanin.
OSIJEK: Ivušić – Igor Silva, Škorić, Čeberko, Jurčević (od 73. Bočkaj) – Žaper – Bohar (od 69. Tomelin), Pilj (od 69. Vuković), Kleinheisler (od 84. Beljo), Gyurcso (od 46. Santini) – Mierez. Trener Nenad Bjelica.
ŽUTI KARTONI: Junior (Gorica), Tomelin, Škorić (Osijek)