Umjetna inteligencija sve je prisutnija u učenju i svakodnevnom životu mladih. Upravo smo zato tijekom školske godine 2025./2026. proveli interdisciplinarni školski projekt „Suživot s umjetnom inteligencijom“, kojim smo učenicima približiti mogućnosti novih tehnologija, ali ih istodobno potaknuti da o njima razmišljaju kritički, odgovorno i iz različitih perspektiva. Polazište projekta jest ideja da umjetnu inteligenciju nije dovoljno promatrati samo kao informatički alat, nego kao temu koja otvara pitanja učenja, autorstva, etike, odnosa, kreativnosti, znanosti i društva.

Cilj projekta nije učenicima ponuditi gotove odgovore, nego ih potaknuti da istražuju, uspoređuju, provjeravaju i argumentiraju. Kroz različite predmete umjetna inteligencija povezuje se sa svakodnevnim iskustvom učenika, a naglasak je na razvoju kritičkog mišljenja.

Na Hrvatskom jeziku učenici su analizirali ljubavna pisma generirana umjetnom inteligencijom bez prethodnog znanja o tome tko je autor. Promatrali su stil, sadržaj, emocije i ponavljanje izraza te pokušavali razlikovati ljudski tekst od strojno generiranoga. Učenici su pritom uočili da su AI tekstovi često pravilni i općeniti, dok su ljudska pisma osobnija, konkretnija i prožeta iskustvom. Aktivnost je otvorila važna pitanja autorstva, autentičnosti i granice između tehnički dobro oblikovanoga teksta i stvarnoga ljudskog izraza.

Na Informatici učenici prvih razreda istraživali su što je generativna umjetna inteligencija, kako oblikovati dobar upit, koje su prednosti njezine uporabe u učenju te gdje se pojavljuju rizici. Posebnu su pozornost posvetili netočnim informacijama i „halucinacijama“ AI sustava, prepisivanju, autorskim pravima i potrebi provjere dobivenih odgovora. Time su razvijali digitalnu i informacijsku pismenost te učili da dobar alat ne oslobađa korisnika odgovornosti za ono što prihvaća kao točno.

Etika je otvorila pitanja koja tehnologija ne može riješiti sama. Učenici četvrtih razreda istraživali su pristranost umjetne inteligencije, širenje netočnih informacija i lažnih sadržaja, utjecaj AI sustava na okoliš, prikupljanje osobnih podataka i privatnost te odnos umjetne inteligencije i umjetničkog stvaralaštva. U središtu rada bilo je pitanje odgovornosti: gdje završava mogućnost tehnologije, a počinje odgovornost čovjeka koji je razvija i koristi?

Kemija je pokazala kako umjetna inteligencija može biti „laboratorijski partner“ u učenju. Učenici su istraživali njezinu primjenu pri objašnjavanju složenih pojmova, rješavanju zadataka, vizualizaciji sadržaja, ponavljanju i pripremi za ispite. Istodobno su naglasili potrebu provjere odgovora, zaštite privatnosti i očuvanja vlastitoga razumijevanja gradiva.

Latinski jezik povezao je antički svijet s jednim od najsuvremenijih izazova današnjice. Učenici drugih razreda koristili su umjetnu inteligenciju u tumačenju mitova, poput Pandorine kutije i mita o otmici Perzefone te na taj način otkrivali dosege jezičnih modela u razotkrivanju simbolike.

Na Psihologiji učenici trećih razreda uspoređivali su ljudsku i umjetnu inteligenciju te istraživali moguće psihološke posljedice masovne uporabe AI-ja. Razmišljali su o utjecaju tehnologije na pažnju, pamćenje, kreativnost, samostalnost i odnos čovjeka prema tehnologiji.

U nastavi stranih jezika umjetna inteligencija postala je i sadržaj i alat za učenje. Na Talijanskom jeziku učenici su prikazivali svakodnevne razgovore s ChatGPT-om, istraživali njegovu praktičnu pomoć u učenju jezika te naglašavali važnost provjere informacija i umjerene uporabe. Na Engleskom jeziku učenici su u esejima promišljali o prednostima i rizicima AI-ja u obrazovanju. Prepoznali su njegovu vrijednost u objašnjavanju gradiva i pružanju podrške učenicima, ali i upozorili na mogućnost pretjeranog oslanjanja na tehnologiju, slabljenja kreativnosti i kritičkog mišljenja. U svojim radovima posebno su istaknuli nezamjenjivu ulogu učitelja, ljudskog odnosa i emocionalne podrške.

Zajednička nit svih aktivnosti jest želja da učenici umjetnu inteligenciju ne prihvaćaju nekritički, ali ni da je unaprijed odbacuju. Uče je koristiti kao alat koji može pomoći u učenju, istraživanju i stvaranju, uz svijest da tehnologija može pogriješiti, biti pristrana ili potaknuti površnost ako joj prepustimo ono što bismo trebali učiniti sami.