Poznati psihoterapeut dr. Vladimir Gruden i dr.Vera Lisac Repić sinoć su predvodili tribinu namjenjenu braniteljskoj populaciji pod nazivom “Branitelji-jučer, danas, sutra” koja je održana u Čičkoj Poljani.

U organizaciji HVIDRA-e Zagrebačke županije u restoranu “Odranski ribič” na tribini su se okupili hrvatski branitelji, pretežito članovi Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata, ali i njihovi prijatelji i simpatizeri. Susretu su nazočili predsjednik HVIDRA-e Zagrebačke županije Slavko Rukavina, gradski vijećnik Mate Ćorić ispred Grada Velike Gorice te drugi uzvanici. Bila je to prilika da branitelji i sami postave pitanje dr. Grudenu, redovnom profesoru medicinske psihologije i specijalisti za psihoterapiju te doktorici Lisac Repić iz Doma zdravlja u Martićevoj u Zagrebu.

- Meni je drago svaki puta kad se mogu naći među braniteljima jer sam sa srcem uvijek uz njih od samoga početka rata. I moj sin je bio branitelj i normalno je da su mi prirasli srcu i do današnjegdana s njima radim- srdačno je pozdravio okupljene dr. Gruden prije kratkog izlaganja.

Za branitelje je važno samopoštovanje

Na početku je odmah istaknuo da branitelji, ako su i danas branitelji, onda moraju nastojati braniti ono što je u njima lijepo i vrijedno. Za svakog branitelja koji se danas susreće bilo s psihološkim poremećajima ili drugim bolestima,važno je održati samopoštovanje.

- Razmišljajte o svom samopoštovanju, a nemojte misliti „susjed me ne poštuje, u ministarstvu me ne poštuju“ i tako dalje, tko mene ima ne poštovati? Pa, ja sam sebe poštujem. Oni koji ne vide vaše vrjednosti, psuju te vrijednosti misleći da će postati veliki na taj način- kazao je Gruden.

Što je PTSP?

Kako se mnogi branitelji suočavaju s posttraumatskim stresnim poremećajem, dr. Gruden se dotakao i te teme pojasnivši slušateljima kako na PTSP gleda kao na nemogućnost da osoba emocionalno riješi blizinu smrti koju je osjetila na neki način.

-Što je PTSP ? Tri su glavna simptoma. Prvo, stalno mislimo na ono što se dogodilo, drugo, izolirani smo i osamljeni i treće, osjetljivi sam na sve. Kažu da stres nastaje jer smo bili blizu smrti ili jer je granata blizu nas eksplodirala ili nam je prijatelj poginuo, ali mi se s tim moramo pomiriti. Svi koji smo prošli ratne strahote moramo se smatrati velikima. Ako si bio u školi gdje je učitelj bio strog i davao ti teške zadatke iz matematike, sigurno si govorio da je grozan, ali sada znaš matematiku, ili imaš groznog trenera koji te strogo trenira, ali si zato vrhunski sportaš, e sad se sami pitajmo, ako nam je Bog dao sva ta iskušenja da riješimo sve te prepreke,zadatke, to nije Njegova kazna jer Bog ne kažnjava, kažnjavamo se mi sami. To je naša prilika da budemo bolji i plemenitiji od svih ostali koji to nisu prošli-kaže dr. Gruden.

Također Gruden je braniteljima preporučio jednu terapiju, ali i dodao kako je najbolja terapija da čovjek uvijek nađe neki mali razlog da bude sretan. Tako sretnima nas može činiti ono čemu smo dobri, bilo da je to popravak automobila, kuhanje, odgajanje djece. Potrebno je zbog toga se pohvaliti kako bi se bolje osjećali, ali jednako tako pohvaliti možemo i drugoga koji je u nečemu dobar.

- Uvijek preporučujem ovih nekoliko savjeta. Prvo, uvijek nosite bocu vode sa sobom, kad god ste žedni ne čekajte,voda je ljekovita i sve više se kao takva istražuje. Drugo,kada vam dođe“žuta minuta“ znajte da je pao šećer u mozgu i uzmite bombon ili komadić čokolade. Treće, planirajte sve, ne samo obaveze već i ono što će vas veseliti bio to susret s kumom, prijateljima, utakmica, dobar film, mene, evo ovaj naš susret večeras veseli – poručio je dr. Gruden.

Vrtlarstvo pomaže da budete sretni

Dr. Vera Lisac Repić spomenula je japansku poslovicu koja glasi „Želiš li cijeli život biti sretan bavi se vrtlarstvom“, te navela pozitivan primjer iz svog iskustva kako je upravo povratak prirodi pomogao pacijentima koji su završili na psihjatriji.

-Kad sam radila u bolnici u Popovači napravili smo jedan vrt s gredicama za bolesnike koji su već dugo bili u bolnici bez dopusta, minimalno 4 godine. Dobili su sjemenje i počeli se baviti uzgojem povrća. Svakoga jutra nakon vizite svih 12 pacijenta išli su u vrti jedni druge poticali da idu. Ubrzo su postali strašno entuzijastični i kad još nije ni počelo zoriti povrće, nakon 2-3 mjeseca dobili su dopuste. Toliko ih je ta aktivnost ispunila. Zaboravili su na probleme jer su se trudili oko toga, i u vrtu promatramo pomake i plodove svoga rada i tako se ljudi maknu od onog što nas ugrožava,od države, politike, raznih institucija i raznih problema. Kada se ljudi maknu od toga, počinju živjeti svoj život-ispričala je dr. Lisac Repić i dodala kako treba biti aktivan kad se radi o većim stvarima i pitanjima, ali da je inače potrebno odvojiti se od onoga što vas tišti.

Na samom kraju okupljeni su iskoristili priliku da podijele svoja iskustva, razgovaraju o svojoj dijagnozi, i pitaju o drugim problemima,te je nakon korisne tribine uslijedilo i neformalno druženje.