Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.

U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.

Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.

Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.

U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.

Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.

Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.

Ovo je Sinišina 97. kolumna za portal Gorica.info.

KUPAC JE … (KRALJ)

Prošli sam mjesec imao privilegiju družiti se sa dvojicom mladih poduzetnika, koji su već nekoliko godina u privatnim vodama kao partneri.

Zapošljavaju tim od 10 ljudi i uspješno su prebrodili pandemiju, koja se negativno odrazila na cjelokupnu ekonomiju.

Pričali smo o njihovim kupcima i načinu na koji rade, a koji ih izdvaja od konkurencije – jer nije bitno što radite, već kako to radite.

Tijekom našeg razgovora pojavila se i priča o jednom od njihovih kupaca s kojim posluju, ali samo zato što na neki način moraju, jer im je potreban svaki izvor prihoda da podrže svoj tim i daljnji razvoj poslovanje.

Postavio sam im cijeli niz pitanja u vezi tog kupca, kako bi shvatio zašto u nekim situacijama poslujemo s nekim s kim evidentno ne dijelimo ni poslovnu filozofiju ni svoje vrijednosti.

U njihovom primjeru kupac često mijenja dogovoreni protokol, ne dostavlja ključne podatke u traženom formatu i kvaliteti, stalno se žali na previsoku cijenu uslugu, često vraća isporučeni proizvod s reklamacijom koju samo on vidi. Najgore od svega, unosi nemir i negativnu energiju u tim – na kraju dana nitko nije sretan kad mora raditi baš s tim kupcem.

Pitanje koje sam im postavio (a i sebi) je, vrijedi li zadržati takvog kupca, bez obzira na količinu prihoda koje generira? Ili da to pokušam reći drugim riječima – da li je zaista kupac uvijek u pravu? Je li zaista kupac “Kralj” – kako nas uče poslovne škole i treneri …

Ako krenemo od vrijednosti koje su DNK svake tvrtke, iz ovog je primjera jasno da kupac i tvrtka nemaju zajedničke vrijednosti – to je prvi i najvažniji znak upozorenja za svakog poduzetnika.

Mojim dragim kolegama iz ove priče je bitno da se i njihovi kupci i njihovi zaposlenici pridržavaju dogovorenog protokola – on je garancija kvalitete pružene usluge.

Bitno im je da sve ulazne informacije temeljem kojih će se izraditi konačni proizvod, budu kvalitetne i konzistentne. Ako jednom pošaljete fotografije izrađene profesionalnim foto aparatom, a drugi puta mobitelom, očigledno je da ste narušili ugovoreni princip suradnje i da završni rad neće ispuniti očekivanja.

Ako imate česte reklamacije na isporučeni proizvod sa “primjedbama” koje samo vi vidite ili koje ste snimili svojim mobitelom, jasno je da ne poštujete tim koji je taj proizvod isporučio.

Povrh svega toga, cijena konačnog proizvoda vam je uvijek visoka.

Poruka priče je da prvo morate definirati ključne vrijednosti koji čine vaše poslovanje i koje su ustvari srž onoga što nudite tržištu kroz svoje proizvode i usluge.

Nakon toga morate živjeti te iste vrijednosti svaki dan i iznova ih potvrđivati unutar svog tima – vaši zaposlenici trebaju dijeliti te iste vrijednosti sa vama. Ukoliko to nije slučaj, imati ćete istu situaciju i unutar svog tima.

Iako je uvriježena paradigma da je kupac uvijek u pravu i da je kupac Kralj”, najveća su vrijednost tvrtke njeni zaposlenici, bez kojih nije moguće isporučiti proizvod ili uslugu.

To ne znači da kupac nije bitan – kupac je uvijek u fokusu svih naših aktivnosti.

Ali moramo se zapitati – kakav kupac? Svakako ne ovakav kupac iz našeg primjera.

Naš idealan kupac je upravo onaj koji rezonira s našim vrijednostima. Naš kupac je onaj koji se pridržava dogovorenog protokola i šalje nam sve tražene podatke uvijek na pravi način. Unosi pozitivnu energiju u naš tim i zna da ugovorena cijena ima svoje opravdanje u kvaliteti i ponovljivosti proizvoda i usluge.

Stoga želim i svojim mladim kolegama da preispitaju svoje vrijednosti, potvrde ih unutar svog tima i pronađu kupce koji će imati isti ili jako sličan pogled na te iste vrijednosti.

Nakon toga, nebo je granica.

A kupcu iz našeg primjera se treba zahvaliti i zamoliti ga da pronađe nove suradnike koji će dijeliti njegov set vrijednosti. Sretno mu bilo u toj avanturi.

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Kakav kupac zavređuje da bude naš kralj? Sigurno ne baš svaki kupac… pojavila se prvi puta na Gorica.info: Najnovije vijesti, analize i informacije.