Zbog pandemije korona virusa i potresa u Velikoj Gorici dugo nismo vidjeli zanimljive, zapravo bilo kakve izložbe, a nedavno smo svjedočili otvorenju dviju izložbi u istom tjednu. Ona, crteža i grafika Dragutina Trumbetaša u Galeriji Galženica, dobila je priličnu medijsku pažnju s obzirom na Trumbetaševu međunarodnu poznatost i priznatost. Nekako „ispod radara“ prošlo je otvaranje izložbe fotografija nekada poznatog velkogoričkog fotografa Josipa Perše u Muzeju Turopolja (29. rujna). Perše je desetljećima imao foto radnju u središtu Velike Gorice u prolazu nekadašnje kuće i okućnice obitelji Hribara. I danas je u nekadašnjoj radnji Josipa Perše, također foto radnja Ljubek.

Josip Perše rođen je 6. rujna 1911. nedaleko Murske Sobote u Sloveniji. Završio je Trgovačku školu, ali se vrlo rano počeo baviti fotografijom. Posuđenim novcem kupio je prvi foto aparat i samouk se upustio u otkrivanje čari fotografija, što će mu kasnije postati i zanimanje.

Tijekom Drugog svjetskog rata doselio se u Veliku Goricu i zaposlio se kod fotografa Vilima Hecknera. Majstorski ispit za fotografa položio je u veljači 1952. godine. Zanatsko umijeće i smisao za detalje i kompoziciju fotografija rezultiralo je da su njegove fotografije pedesetih i šezdesetih godina korištene za velikogoričke razglednice. Njegove razglednice i fotografije lako je prepoznati jer na poleđini uvijek bio otisnut ili utisnut okrugli žig s inicijalima autora. Danas su njegove razglednice vrlo rijetke.

Glasnik Turopolja je 2006. godine u knjizi Pozdrav iz povijesti, monografiji razglednica koje pričaju o povijesti Turopolja, objavio desetak razglednica Josipa Perše iz pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Dragocjen je to materijal jer je Perše pedesetih jedno vrijeme bio jedini fotograf u Velikoj Gorici. Tim značajnije je otkriće njegove paunuke Omi Žganec koja je na tavanu Foto Ljubeka pronašla čak 2000 negativa Josipa Perše, uredno popisanih i spremljenih u 177 kutija.

Mlada studentica montaže na Fakultetu dramskih umjetnosti u Zagrebu inicirala je, tragajući za ostavštinom predjeda, izložbu u Muzeju Turopolja. Ona je formalno suradnica na izložbi, a autorica je kustosica Muzeja Maja Ergović, iako ne bi bila pogreška da je i Omi Žganec koautorica izložbe. Za kulturu Velike Gorice, ipak je značajno da je Muzej Turopolja prepoznao priliku i organizirao izložbu o Josipu Perši i prezentirao njegov rad iz razdoblja kada je sačuvano malo fotografija. To otkriću Omi Žganec daje posebnu dimenziju, jer je 2000 negativa Josipa Perše izuzetan doprinos poslijeratne povijesti Velike Gorice.

Istraživanje time nije gotovo jer je Perše od početka izlaženja Velikogoričkog lista 1963. godine bio foto-reporter novina, pa možemo očekivati da će se, možda i u privatnim arhivama starijih Velikogoričana, pronaći dragocjene fotografije iz prošlosti našega Grada. Poznato je da je Josip Perše, kao izvrsni fotograf bilježio mnoge obiteljske i društvene događaje iz života naših sugrađana. Neka ovaj tekst posluži kao poticaj Velikogoričanima da pretraže svoje obiteljske albume i otkriju nove fotografije Josipa Perše koji je umro 1973. godine. Foto radnju preuzela je Peršina kći Maja koja ju je vodila sve do devedesetih godina. Kasnije radnju preuzima Željko Ljubek, a danas ju vode njegovi sinovi Tomislav i Matija Ljubek.

Aleksandar Božić

Razglednice koje objavljujemo uz ovaj tekst su iz zbirki Stjepana Kosa i Slobodana Pukanića.

Muzej Turopolja snimljen 1962. godine. Crkva NBDM snimljena oko 1957. godine. Hotel Bijela ruža i Tiskara Gorica. Aleja kestena snimljena krajem 50-ih godina. Skulptura Bombaš Emila Bohutinskog snimljena 1960. godine. Općinski sud 1957. godine.