- Web
- GT
U Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, 19. travnja promovirana je zbirka poezije Anke Dorić, poznate liječnice i radijske voditeljice. Mijene ljubavi naziv je knjige čiji je nakladnik Stajergraf iz Zagreba. Zbirku je uredila Marijana Rukavina Jerkić, a recenzent je Sead Begović. Zbirku je, među ostalima, pomovirala Daria Žilić, poznata velikogorička književnica i prevoditeljica.
U svom predgovoru Sead Begović piše: „O ljubavi je do naših dana ispisano nebrojeno stranica, antologija (na hrvatskom i posebice na stranim jezicima), panorama, izbora itd. No, kao da nije sve izrečeno i dokučeno, jer, ljubav ima stostruka lica. Može biti humorna, ironična, pakosna, ljubomorna, ali ponajčešće je u terapeutskoj svrsi, upućena imaginarnom ili pak stvarnom „draganu“, kao što je to primjer Anke Dorić koja putem otvorene kategorije srca hrabro istupa s osobnim emocijama – maštarijama i posve iskrenim ljubavnim zovom.
Pomalo neočekivano i rekli bismo za naše doba, pomalo anakronistično. Ali ne!
Čitajući ovu pjesnikinju otkrivamo ono što je već, nažalost, zaboravljeno, zapušteno i zanemareno. Dorićka se ne ustručava izraziti izravne misli i emocije o ljubavi. Ponekad neizbježno patetična, ali i autentična, ponavljam, za naše doba začudno impresivna, ona ne piše putni nalog ljubavi, neki zadani projekt ili ljubavni itinerar odsutan duhom i tijelom. Ona je uvijek glavni akter svojih pjesama koje slobodno možemo žanrovski odrediti kao ljubavna sjećanja i osobna, dirljiva, iskustva. Svojim pjesmama ona naprosto, dira nas „zaboravljive“ na način na koji mi to volimo.
Previše iskrena da bi bila poeta ludens (pjesnik igrač), a ne zanima je ni suvremeni „pulp fiction“ (pakleni šund) toliko omiljen u mladih i najmlađih suvremenih hrvatskih pjesnika koje graniče s jezičnim brljotinama. Sve su joj pjesme ispisane s izrazito poetskom nakanom te ne posjeduju čak ni minimalni stupanj neodređenosti.
In media res, njen je najdraži moto, stoga je ponajbolja u lapidarnim formama.
Njena ljubav je doslovna, ljubav do kraja kao obostrano krotiteljstvo. Otkrivanje ove poezije nije čitanje dubljeg sloja i i skrivenog smisla, ali se aluzivnosti ne možemo oteti. Bez tlapnji, ona osluškuje otkucaje svoga srca, ispisujući poeziju koja nije za klinčadiju već za one koji su prošli katastrofična i veličajna iskustva ljubavi…“
Veliki poetski potencijal
Marijana Rukavina Jerkić, urednica zbirke kaže: „Ljubav, ta vječna, reklo bi se podosta potrošena kategorija iz nomenklature pjesničkih preokupacija, zvijezda je poetskog prvijenca Anke Dorić, doktorice medicine, koja se zbirkom pjesama ”Mijene ljubavi”, pridružuje listi mnogih liječnika-književnika u svjetskoj i hrvatskoj književnosti.
Iako joj ova knjiga nije i literarni prvijenac (objavila je zajedno s književnicom Julijanom Matanović 2010. godine roman za mlade ”One misle da smo male”), a sada već nedvosmislenim nazivom zbirke – Mijene ljubavi – pokazuje koja je važna životna preokupacija njezinog pjevanja.
U poetskom je iskazu pjesnikinja direktna u svojim lirskim ”povijestima bolesti” i ”dijagnozama” najrazličitijih mijena i lica ljubavi. Naslovi su njezinih pjesama jednostavni, ‘in medias res’, bez ikakvih namjera da se istim (naslovom) pjesmi daje drugačija poruka.
Za njih je upravo specifično to da im se ‘vraćate’, pokušavajući ‘dešifrirati’ tu jednostavnost.
I doista, nakon ponovnog čitanja shvatite kako su pjesme samo naizgled jednostavne i direktne te kriju subliminalne poruke s jasnim odmakom od bilo kakve sentimentalnosti i površnosti pri čemu su ”zaključane” baš u te naizgled ”potrošene” jednostavne naslove.
I iz ostalih poetskih temata, iz još neobjavljenih rukopisa, pisanih u razdoblju od 2005. do 2021. godine, koji nisu obuhvaćeni ovom zbirkom, jasno je kako Anka Dorić ima poetskog potencijala i za drugačije teme i motive pa sa zanimanjem možemo iščekivati i njezinu drugu zbirku poezije.„
Bilješka o autorici
Anka Dorić, po zanimanju liječnica, rođena je 16. studenog 1963. godine u Virovitici. Studij medicine završila je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje živi od 1982. godine.
Nakon završenog staža u “KB Sestre Milosrdnice“ i DZ Centar u Zagrebu, profesionalnu je karijeru nastavila ranih 90-ih u Medicinskom centru i Općoj bolnici Virovitica. U Zagreb se vraća 1996. na specijalizaciju iz transfuzijske medicine, te kratko vrijeme radi na Odjelu za transfuziologiju OB Virovitica. Godine 2004. nakon rođenja sina Marka, odlazi ponovno u Zagreb gdje radi kao voditeljica laboratorijske dijagnostike i savjetovališta u Poliklinici VirogenaPlus sve do 2018. godine. Od 2007. do 2019. zaposlena je i u zagrebačkom Imunološkom zavodu, a od srpnja 2019. do danas radi u Općoj bolnici Varaždin.
Dugi se niz godina bavi pisanjem poezije jednako kao i stručnih članaka iz oblasti medicine. Objavila je brojne popularno stručne tekstove i radove u raznim zdravstvenim i stručnim časopisima, u tjednom, mjesečnom i dnevnom tisku. U doba školovanja pisala je za Polet, Studentski list, Virovitički list, Večernji list i Vjesnik, a potom i za Medix, Vitu, Doktor u kući, Vaše zdravlje, Zdrave vijesti, Jutarnji list te brojne „ženske“ tjednike i mjesečnike. Njezini su tekstovi o zdravlju često objavljivani i dijeljeni po raznim Internet portalima u Hrvatskoj i regiji.
Dugi se niz godina iz hobija bavila i radijskim poslom. Bila je 20-ak godina spikerica i voditeljica, te urednica više emisija o zdravlju i ekologiji na Radio Velikoj Gorici i Radio Virovitici. Također je bila jedna od prvih žena DJ-a u gradu Zagrebu i Velikoj Gorici, u periodu 80 –ih i ranih 90 – ih.
S književnicom Julijanom Matanović koautorica je zabavno-edukativnog romana za tinejdžersku populaciju „One misle da smo male“, koji je doživio 6 hrvatskih i jedno nizozemsko izdanje i osvojio četiri prestižne nagrade: „Anto Gardaš“ za najbolje književno djelo za djecu i mlade u 2010. godini, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika, nagradu „Mali princ“ za najbolju knjigu za mlade u regiji, nagradu „Kiklop“ u kategoriji Knjiga godine za djecu i mladež u 2011. godini i nagradu „Biser mudrosti“ Europske udruge za borbu protiv raka vrata maternice, koja se dodjeljuje pojedincima i institucijama u Europi za provedene zapažene aktivnosti u prevenciji ove opake bolesti.
Ranih je 90-ih kraće vrijeme obnašala i funkciju v.d. direktorice Informativnog centra Virovitica gdje je za vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja (80-ih) vodila i uređivala emisiju Omladinski blok – Vrijeme mladih. Na Radio Velikoj Gorici, uz manje prekide radila je od 1984. do 2004. godine, kada je vodila i uređivala emisiju o zdravlju „Ljudi u bijelom“. Jedna od njezinih najslušanijih emisija u hrvatskom eteru na toj radio postaji bila je trosatna emisija nedjeljom „Najljepše je doma“, uz koju je uredila i vodila i prvu ekološku emisiju u hrvatskom eteru (koju je oformila nakon što se vratila iz privatne posjete sjedištu Green Peace u Zapadnom Berlinu) „Eko party“. Slušateljima RVG-a ostala je u sjećanju i kao voditeljica emisije „Poziv u ponoć“ s Veljkom Đorđeviće te „City Light“ glazbena emisiju uživo iz Lapidarija nedjeljom navečer koja se emitirala 90-ih godina. Također je početkom 2000-ih na zagrebačkoj Otvorenoj televiziji uređivala i vodila jutarnje TV emisije o zdravlju i zdravom životu.
Sudjelovala je i kao savjetnica u izradi scenarija na snimanju prvog hrvatskog dokumentarno-igranog edukativnog filma za mlade sa zdravstvenom tematikom, iz 2006. godine „Jutro poslije“, autora Damira Kantocija i Sandre Tomljenović, snimljenog u produkciji FAde In-a, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Nizozemske ambasade, s tematikom edukacije adolescenata o prevenciji spolnih bolesti i očuvanju spolnog zdravlja, u kojem je glumila i jednu od uloga. Film je i danas dostupan na internetu. Bila je jedna od prvih ženskih članica umjetničke virovitičke družine „Keprure“.
Za svoj rad na edukaciji, popularizaciji i promidžbi dobrovoljnog davalaštva krvi dobila je 2003. godine priznanje Hrvatskog Crvenog Križa.
Uz ljubavnu, reflektivnu i pejzažnu poeziju piše i pripovijetke za djecu i odrasle, a u pripremi joj je i druga zbirka poezije, radnog naslova ”Biseri i perle“.
ZAGRLJAJ
Šuteć me gledaj, nikome ne daj
Ni samoj sebi da radim po svom
Ništa ne čini, pusti tišini
Nek uspava nemir u krilu tvom
Nek dodir duša misli razbistri
K’o vjetar svjetla što tamu čisti
Nutrini našoj sav krš i lom.
Grli me nježno
Ne pitaj ništa
Nek zagrljaj bude nam dom.
ZA 7 SEKUNDI
Kupit ću te pogledom
Kao što se kupuju stvari
Na prvu.
Izmjenjivat ćemo
Nade i snove
U tišini, ispočetka.
Moje će ti oči
Sve reći,
Bez i jedne riječi . . .
Kada nam Bog
Pokloni taj Susret
Milijun krijesnica dići će se
U mraku šume
Tvog usnulog srca
I poletjeti u zagrljaj.
NE TREBA MI NIŠTA
Već dugo živiš
U mojim pjesmama
Ondje si siguran.
U njima ne moraš ništa
Osim biti, a to već jesi.
Ne moraš se skrivati,
Ne moraš paziti kako izgledaš.
Uvijek si u njima lijep, mlad i vječan.
Takvim te srce moje vidi i u one dane
Kad ne želiš vidjeti sebe sama
I ako ikad sretneš ondje
Neku dobru vilu sa čarobnim štapićem,
Ili zlatnu ribicu koja ispunjava želje,
Poruči im kako mi ne treba ništa
Osim poezije u kojoj već stanuješ.
SANJAM
Nebeskim ulicama promiču anđeli
Nema semafora ni prometnica nema
Nježno tkanje njihovih halja
Titra u duginim bojama
Pri svakom koraku nalik valceru
Najljepšem kojeg su oči i uši moje srele
Zovu me predivnim očima i
Osmjesima na licima
Zovu u zagrljaj u kome će sve stati
Osim ljubavi
U jedinstvu kome svi težimo
U strahu od odvojenosti od Života
U času prelaska u Vječnost
Koju ne poznajemo, a svi smo dio nje.
Sanjam pa se budim
Otpuštena iz zagrljaja sna
Opušteno u novi dan
Sve je na svome mjestu
Zvonkom tišinom prolazi jutro .
PROMJENA
Ponekad sam stijena emocija nemam
Gladan, goli kamen. hladan, krut i stamen
Ponekad sam pjena, zraka Sunca odvaljena
Iz dalekog Svemira promjena sam nemira.
Učas sam sirena, za tren samo riba
Srebrna i sitna što se hitro giba
Blistavim joj repom međ valima, siva
Ništa ne misleći, jednostavno živa
K’o plutača morska plutam al’ ne tonem
Pučina me vabi, more nježno ziba
Letim, lovim, ronim, kao galeb bijeli
U oblake selim, nestalno ja živim,
Nebom se veselim.
Promjena me nosi vjetru što prkosi
Kroz ljeta i zime, bure i oluje, oseke i plime
Promjena me valja prevrtljivom rijekom
Čas pučinom mekom, vozi me života brod.
PJESNIKINJA
Dok piše
Dah prirode diše
Kroz njena pluća
Carstvom tišine kuca
Istina njenog srca
Dok piše
Meke joj kose ište
Klas što u polju raste
Za boravište
A vjetar toplim dahom
Rumeni obraz vreba
Noseć joj dušu do neba
Kroz nježnih riječi retke
Svemiru se klanja
Ljepota postojanja
MIJENE LJUBAVI
Gledam kako goriš k’o zapaljen padobran.
Misliš da voliš i guraš taj kamen čežnje
Uzalud Sizife
Čekaš Godota
Da istjera noja iz pijeska zablude
U pustinji straha koja guta tvoje nade
Pri samoj pomisli da volim drugoga.
A jednostavno je
Osjećaji nisu na prodaju
Samo se stvari imaju
Ljudi se daju, ne uzimaju.
Po nekom ključu
Koji nije tvoj
Ljubav otključava bravu u svoje vrijeme.
SAVJET
Ne umaraj se planovima
Ne pati uspomenama
Živi sadašnji trenutak
U mimohodu nade i nostalgije
Trebat će ti sretne cipele
Ne troši novac na skupocjene satove
Vrijeme je nevjerno
A prošlost i budućnost neuhvatljive
Živi život bez metra, utega i kazaljke
Pojave, stvari i ljude
Sve ljubi bez zadrške
Tek milosti, dobroti,
Nježnosti i miru valja težiti
Jer najveća ti sreća u tren će postat patnja
Nemaš li je s kim podijeliti.
IZNAD OBLAKA
Mili moj
Onamo kažu
Svi putujemo polagano
Navodno ondje
Nema strahova
Nema bolovoa
Nema trolova
Neki drsko tvrde
Ničega nema tamo.
A opet se pitamo stalno
Što nas stvarno čeka
Iznad oblaka
Teži li ondje tama svjetlu dana
I koje su širine vrata postojanja
Dok uplašena hrabrost
Smrtnome životu bježi
U zamci slobode spava
Laž trenutka
Do nje vječnost leži
Sve to duša sluša,
Gleda šuteći se smiješi
Imuna na sve prolaznosti
Strpljivo nas tješi:
„Hodaj, leti, plivaj, snivaj“
Kaže …
„Sve se može
Moguće i nemoguće
Sve se slaže iznad oblaka.“
DOK DOBUJE KIŠA . . .
Ležim, dišem, razmišljam.
Jednom ćemo pobjeći,
Slobode se domoći,
Ti i ja.
Kiša lije, suzama se smije.
Omara me zamara,
Tvoja ljubav nestala,
K’o da bila nije…
- Web
- GT