U Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, 19. travnja promovirana je zbirka poezije Anke Dorić, poznate liječnice i radijske voditeljice. Mijene ljubavi naziv je knjige čiji je nakladnik Stajergraf iz Zagreba. Zbirku je uredila Marijana Rukavina Jerkić, a recenzent je Sead Begović. Zbirku je, među ostalima, pomovirala Daria Žilić, poznata velikogorička književnica i prevoditeljica.

U svom predgovoru Sead Begović piše: „O ljubavi je do naših dana ispisano nebrojeno stranica, antologija (na hrvatskom i posebice na stranim jezicima), panorama, izbora itd. No, kao da nije sve izrečeno i dokučeno, jer, ljubav ima stostruka lica. Može biti humorna, ironična, pakosna, ljubomorna, ali ponajčešće je u terapeutskoj svrsi, upućena imaginarnom ili pak stvarnom „draganu“, kao što je to primjer Anke Dorić koja putem otvorene kategorije srca hrabro istupa s osobnim emocijama – maštarijama i posve iskrenim ljubavnim zovom.

Pomalo neočekivano i rekli bismo za naše doba, pomalo anakronistično. Ali ne!

Čitajući ovu pjesnikinju otkrivamo ono što je već, nažalost, zaboravljeno, zapušteno i zanemareno. Dorićka se ne ustručava izraziti izravne misli i emocije o ljubavi. Ponekad neizbježno patetična, ali i autentična, ponavljam, za naše doba začudno impresivna, ona ne piše putni nalog ljubavi, neki zadani projekt ili ljubavni itinerar odsutan duhom i tijelom. Ona  je uvijek glavni akter svojih pjesama koje slobodno možemo žanrovski odrediti kao ljubavna sjećanja i osobna, dirljiva, iskustva. Svojim  pjesmama ona  naprosto, dira nas „zaboravljive“ na način na koji mi to volimo.

Previše iskrena da bi bila poeta ludens (pjesnik igrač), a ne zanima je ni suvremeni „pulp fiction“ (pakleni šund) toliko omiljen u mladih i najmlađih suvremenih hrvatskih pjesnika koje graniče s jezičnim brljotinama. Sve su joj  pjesme ispisane s izrazito poetskom nakanom te ne posjeduju čak ni minimalni stupanj neodređenosti.

In media res, njen je najdraži moto, stoga je ponajbolja u lapidarnim formama.

Njena ljubav je doslovna, ljubav do kraja kao obostrano krotiteljstvo. Otkrivanje ove poezije nije čitanje dubljeg sloja i i skrivenog smisla, ali se aluzivnosti ne možemo oteti. Bez tlapnji, ona osluškuje otkucaje svoga srca, ispisujući  poeziju koja nije za klinčadiju već za one koji su prošli katastrofična i veličajna iskustva ljubavi…“

 

Veliki poetski potencijal

Marijana Rukavina Jerkić, urednica zbirke kaže: „Ljubav, ta vječna, reklo bi se podosta potrošena kategorija iz nomenklature pjesničkih preokupacija, zvijezda je poetskog prvijenca Anke Dorić, doktorice medicine, koja se zbirkom pjesama ”Mijene ljubavi”, pridružuje listi mnogih liječnika-književnika u svjetskoj i hrvatskoj književnosti.

Iako joj ova knjiga nije i literarni prvijenac (objavila je zajedno s književnicom Julijanom  Matanović 2010. godine roman za mlade ”One misle da smo male”), a sada već nedvosmislenim nazivom zbirke – Mijene ljubavi – pokazuje koja je važna životna preokupacija njezinog pjevanja.

U poetskom je iskazu pjesnikinja direktna u svojim lirskim ”povijestima bolesti” i ”dijagnozama” najrazličitijih mijena i lica ljubavi. Naslovi su njezinih pjesama jednostavni, ‘in medias res’, bez ikakvih namjera da se istim (naslovom) pjesmi daje drugačija poruka.

Za njih je upravo specifično to da im se ‘vraćate’, pokušavajući ‘dešifrirati’ tu jednostavnost.

I doista, nakon ponovnog čitanja shvatite kako su pjesme samo naizgled jednostavne i direktne te kriju subliminalne poruke s jasnim odmakom od bilo kakve sentimentalnosti i površnosti pri čemu su ”zaključane” baš u te naizgled ”potrošene” jednostavne naslove.

I iz ostalih poetskih temata, iz još neobjavljenih rukopisa, pisanih u razdoblju od 2005. do 2021. godine, koji nisu obuhvaćeni ovom zbirkom, jasno je kako Anka Dorić ima poetskog potencijala i za drugačije teme i motive pa sa zanimanjem možemo iščekivati i njezinu drugu zbirku poezije.„

 

Bilješka o autorici

Anka Dorić, po zanimanju liječnica, rođena je 16. studenog 1963. godine u Virovitici. Studij medicine završila je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje živi od 1982. godine.

Nakon završenog staža u “KB Sestre Milosrdnice“ i DZ Centar u Zagrebu, profesionalnu je karijeru nastavila ranih 90-ih u Medicinskom centru i Općoj bolnici Virovitica. U Zagreb se vraća 1996. na specijalizaciju iz transfuzijske medicine, te kratko vrijeme radi na Odjelu za transfuziologiju OB Virovitica. Godine 2004. nakon rođenja sina Marka, odlazi ponovno u Zagreb gdje radi kao voditeljica laboratorijske dijagnostike i savjetovališta u Poliklinici VirogenaPlus sve do 2018. godine. Od 2007.  do 2019. zaposlena je i u zagrebačkom Imunološkom zavodu, a od srpnja 2019. do danas radi u Općoj bolnici Varaždin.

Dugi se niz godina bavi pisanjem poezije jednako kao i stručnih članaka iz oblasti medicine. Objavila je brojne popularno stručne tekstove  i radove u raznim zdravstvenim i stručnim časopisima, u tjednom, mjesečnom i dnevnom tisku. U doba školovanja pisala je za Polet, Studentski list, Virovitički list, Večernji list i Vjesnik, a potom i za Medix, Vitu, Doktor u kući, Vaše zdravlje, Zdrave vijesti, Jutarnji list te brojne „ženske“ tjednike i mjesečnike. Njezini su tekstovi o zdravlju  često objavljivani i dijeljeni po raznim Internet portalima u Hrvatskoj i regiji.

Dugi se niz godina iz hobija bavila i radijskim poslom. Bila je 20-ak godina spikerica i voditeljica, te urednica više emisija o zdravlju i ekologiji na Radio Velikoj Gorici i Radio Virovitici. Također je bila jedna  od prvih žena  DJ-a u gradu Zagrebu i Velikoj Gorici, u periodu 80 –ih  i ranih  90 – ih.

S književnicom Julijanom Matanović koautorica je zabavno-edukativnog romana za tinejdžersku populaciju „One misle da smo male“, koji je doživio 6 hrvatskih i jedno nizozemsko izdanje i osvojio četiri prestižne nagrade: „Anto Gardaš“ za najbolje književno djelo za djecu i mlade u 2010. godini, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika, nagradu „Mali princ“  za najbolju knjigu za mlade u regiji,  nagradu „Kiklop“ u kategoriji Knjiga godine za djecu i mladež u 2011. godini i nagradu „Biser mudrosti“ Europske udruge za borbu protiv raka vrata maternice, koja se dodjeljuje  pojedincima i institucijama u Europi za provedene zapažene aktivnosti u prevenciji ove opake bolesti.

Ranih je 90-ih kraće vrijeme obnašala i funkciju v.d. direktorice Informativnog centra Virovitica gdje je za vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja (80-ih) vodila i uređivala emisiju Omladinski blok – Vrijeme mladih. Na Radio Velikoj Gorici, uz manje prekide radila je od 1984. do  2004. godine, kada je vodila i uređivala emisiju o zdravlju  „Ljudi u bijelom“. Jedna od njezinih najslušanijih emisija u hrvatskom eteru na toj radio postaji bila je trosatna emisija nedjeljom „Najljepše je doma“, uz koju je uredila i vodila i prvu ekološku emisiju u hrvatskom eteru (koju je oformila nakon  što se vratila iz privatne  posjete sjedištu Green Peace u Zapadnom Berlinu)  „Eko party“. Slušateljima RVG-a ostala je u sjećanju i kao voditeljica emisije „Poziv u ponoć“ s Veljkom Đorđeviće te „City Light“ glazbena emisiju uživo iz Lapidarija nedjeljom navečer koja se emitirala 90-ih godina. Također je početkom 2000-ih na zagrebačkoj Otvorenoj televiziji uređivala i vodila jutarnje TV emisije  o zdravlju i zdravom životu.

Sudjelovala je i kao savjetnica u izradi scenarija na snimanju prvog hrvatskog dokumentarno-igranog edukativnog filma za mlade sa zdravstvenom tematikom, iz 2006. godine „Jutro poslije“, autora Damira Kantocija i Sandre Tomljenović, snimljenog u produkciji FAde In-a, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Nizozemske ambasade, s tematikom edukacije adolescenata o prevenciji spolnih bolesti i očuvanju spolnog zdravlja, u kojem je glumila i jednu od uloga. Film je i danas dostupan na internetu. Bila je jedna od prvih ženskih članica umjetničke virovitičke družine „Keprure“.

Za svoj rad na edukaciji, popularizaciji i promidžbi dobrovoljnog davalaštva krvi dobila je 2003. godine priznanje Hrvatskog Crvenog Križa.

Uz ljubavnu, reflektivnu i pejzažnu poeziju piše i pripovijetke za djecu i odrasle, a u pripremi joj je i druga zbirka poezije, radnog naslova ”Biseri i perle“.

 

 

 

 

 

 ZAGRLJAJ

Šuteć me gledaj, nikome ne daj

Ni samoj sebi da radim po svom

Ništa ne čini, pusti tišini

Nek uspava nemir u krilu tvom

 

Nek dodir duša misli razbistri

K’o vjetar svjetla što tamu čisti

Nutrini našoj sav krš i lom.

 

Grli me nježno

Ne pitaj ništa

Nek zagrljaj bude nam dom.

 

 

 ZA 7 SEKUNDI

Kupit ću te pogledom

Kao što se kupuju stvari

Na prvu.

 

Izmjenjivat ćemo

Nade i snove

U tišini, ispočetka.

 

Moje će ti oči

Sve reći,

Bez i jedne riječi . . .

 

Kada nam Bog

Pokloni taj Susret

Milijun krijesnica dići će se

U mraku šume

Tvog usnulog srca

I poletjeti u zagrljaj.

 

  

 NE TREBA MI NIŠTA

Već dugo živiš

U mojim pjesmama

Ondje si siguran.

U njima ne moraš ništa

Osim biti, a to već jesi.

 

Ne moraš se skrivati,

Ne moraš paziti kako izgledaš.

Uvijek si u njima lijep, mlad i vječan.

Takvim te srce moje vidi i u  one dane

Kad ne želiš vidjeti sebe sama

 

I ako ikad sretneš ondje

Neku dobru vilu sa čarobnim štapićem,

Ili zlatnu ribicu koja ispunjava želje,

Poruči im kako mi ne treba ništa

Osim poezije u kojoj već stanuješ.

 

 

  SANJAM

 Nebeskim ulicama promiču anđeli

Nema semafora ni prometnica nema

Nježno tkanje njihovih halja

Titra u duginim bojama

Pri svakom koraku nalik valceru

Najljepšem kojeg su oči i uši moje srele

 

Zovu me predivnim očima i

Osmjesima na licima

Zovu u zagrljaj u kome će sve stati

Osim ljubavi

U jedinstvu kome svi težimo

U strahu od  odvojenosti od Života

U času prelaska u Vječnost

Koju ne poznajemo, a  svi smo dio nje.

 

Sanjam pa se budim

Otpuštena iz zagrljaja sna

Opušteno u novi dan

 

Sve je na svome mjestu

Zvonkom tišinom prolazi jutro .

 

 PROMJENA

Ponekad sam stijena emocija nemam

Gladan, goli kamen. hladan, krut i stamen

Ponekad sam pjena, zraka Sunca odvaljena

Iz dalekog Svemira promjena sam nemira.

 

Učas sam sirena, za tren samo riba

Srebrna i sitna što se hitro giba

Blistavim joj repom međ valima, siva

Ništa ne misleći, jednostavno živa

 

K’o plutača morska plutam al’ ne tonem

Pučina me vabi, more nježno ziba

Letim, lovim,  ronim, kao galeb bijeli

U oblake selim, nestalno ja živim,

Nebom se veselim.

 

Promjena me nosi vjetru što prkosi

Kroz ljeta i zime, bure i oluje,  oseke i plime

Promjena me valja prevrtljivom rijekom

Čas pučinom mekom,  vozi me života brod.

 

 

 PJESNIKINJA

Dok piše

Dah prirode diše

Kroz njena pluća

Carstvom tišine kuca

Istina njenog srca

 

Dok piše

Meke joj kose ište

Klas što u polju raste

Za boravište

 

A vjetar toplim dahom

Rumeni obraz vreba

Noseć joj dušu do neba

 

Kroz nježnih riječi retke

Svemiru se klanja

Ljepota postojanja

 

 

 MIJENE LJUBAVI

 Gledam kako goriš k’o zapaljen padobran.

Misliš da voliš i  guraš taj kamen čežnje

Uzalud Sizife

Čekaš Godota

Da istjera noja iz pijeska zablude

U pustinji straha koja guta tvoje nade

Pri samoj pomisli da volim drugoga.

 

A jednostavno je

Osjećaji nisu na prodaju

Samo se stvari imaju

Ljudi se daju, ne uzimaju.

 

Po nekom ključu

Koji nije tvoj

Ljubav otključava bravu u svoje vrijeme.

 

 

 SAVJET

Ne umaraj se planovima

Ne pati uspomenama

Živi sadašnji trenutak

U mimohodu nade i nostalgije

Trebat će ti sretne cipele

 

Ne troši novac na skupocjene satove

Vrijeme je nevjerno

A prošlost i budućnost neuhvatljive

 

Živi život bez metra,  utega i kazaljke

Pojave, stvari i ljude

Sve ljubi  bez zadrške

 

Tek milosti, dobroti,

Nježnosti i miru valja težiti

Jer najveća ti sreća u tren će postat patnja

Nemaš li je s kim podijeliti.

 

IZNAD OBLAKA

Mili moj

Onamo kažu

Svi putujemo polagano

 

Navodno ondje

Nema strahova

Nema bolovoa

Nema trolova

Neki drsko tvrde

Ničega nema tamo.

 

A opet se pitamo stalno

Što nas stvarno čeka

Iznad oblaka

 

Teži li ondje tama svjetlu dana

I koje su širine vrata postojanja

 

Dok uplašena hrabrost

Smrtnome životu bježi

U zamci slobode spava

Laž trenutka

Do nje vječnost leži

 

Sve to duša sluša,

Gleda šuteći se smiješi

Imuna na sve prolaznosti

Strpljivo nas tješi:

„Hodaj, leti, plivaj, snivaj“

Kaže …

„Sve se može

Moguće i nemoguće

Sve se slaže iznad oblaka.“

 

DOK DOBUJE KIŠA . . .

Ležim, dišem, razmišljam.

Jednom ćemo pobjeći,

Slobode se domoći,

Ti i ja.

 

Kiša lije, suzama se smije.

Omara me zamara,

Tvoja ljubav  nestala,

K’o da bila nije…