Je li izgradnja nove gradske sportske dvorane stajala 25 milijuna, umjesto 15 milijuna kuna?!

Prije nekoliko dana jedan Velikogoričanin (podaci poznati redakciji) podnio je USKOKU novu kaznenu prijavu protiv gradonačelnika Barišića. Sadržaj prijave odnosi se na financiranje i gradnju nove gradske sportske dvorane u Rakarskoj ulici. Ne ulazeći u detalje prijave, podnositelj optužuje gradonačelnika Barišića da je svojim nezakonitim postupanjem oštetio Grad Veliku Goricu jer je izgradnja trenažne dvorane stajala najmanje 21 milijun, umjesto prvotno ugovorenog iznosa od 14,3 milijuna kuna, a možda i znatno više. Kazneno djelo je obavljeno na način da je namjerno raskinut ugovor s izvođačem radova, a nakon dvogodišnjeg suđenja potpisan je novi ugovor istovjetan prvotnom, ali je uvećan za 3,9 milijuna kuna.

Podsjećamo, da je uoči lokalnih izbora, 29. svibnja 2009. godine, tadašnji gradonačelnik Tonino Picula s građevinskom tvrtkom Gradnja d.o.o. iz Osijeka sklopio ugovor o gradnji trenažne sportske dvorane sa prometnom i komunalnom infrastrukturom na iznos od 14.439.492,44 kune.

Izbore je dobio Dražen Barišić koji je 06. srpnja 2009. godine Općinskom sudu u Velikoj Gorici podnio tužbu sa zahtjevom da se utvrdi ništavnost ugovor Picule i Gradnje d.o.o. koji je, navodno, bi suprotan Zakonu o postupku primopredaji vlasti. Tužba se odnosila na navodno pravilo da se pred izbore i za vrijeme predizborne kampanje ne smiju sklapati ugovori i donositi odluke koje bi mogle imaju trajne posljedice po Grad.

Istovremeno s podnošenjem tužbe, koja je bila prilično „nategnuta“, Grad je pozvao Gradnju d.o.o. Osijek na pregovore oko sporazumnog poništenja valjanosti ugovora s Piculom. Prema navodima Gradnje Osijek, gradonačelnik Barišić je na sastanku 10. srpnja 2009. godine, održanom u zgradi gradske uprave, od Osječana tražio da priznaju tužbeni zahtjev Grada te da se odreknu prava na žalbu, „kako bi se mogao pokrenuti kazneni postupak protiv Tonina Picule“. Barišić je, dakle, htio jednim potezom „ubiti dvije muhe“ – doći u poziciju da on potpisuje novi ugovor o izgradnji dvorane (što bi mu donijelo velike političke poene) i da kazneno goni bivšeg gradonačelnika.

Gradnja Osijek je pristala na Barišićevu ponudu, pa je istoga dana, 10. srpnja, zaključen Predugovor između Grada Velike Gorice i Gradnje d.o.o. Osijek, ali uz dva bitna uvjeta. Gradnja Osijek će priznati tužbeni zahtjev Grada i odreći se prava na žalbu, ali je u Predugovoru određeno da je provedeni postupak javne nabave „na temelju kojeg je društvo Grdnja d.o.o. Osijek izabrano za najpovoljnijeg ponuditelja proveden zakonito“. Drugom bitnom točkom Predugovora Grad Velika Gorica se „obvezao da će s društvom Gradnja d.o.o. Osijek najkasnije u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude na temelju priznanja sklopiti ugovor o izgradnji sportske trenažne dvorane s prometnom infrastrukturom u Velikoj Gorici i to pod istim uvjetima pod kojima je sklopljen ugovor od 29. svibnja 2009. godine, odnosno ugovor koji je sadržajno identičan navedenom ugovoru“.

Gradnja Osijek je mislila da se Predugovorom osigurala da  će s Barišićem potpisati identičan ugovor, ali se gadno prevarila. Kad je prvotni ugovor postao ništavan, Barišić se oglušio o zahtjeve Gradnje Osijek da potpišu novi ugovor, za kojeg je Barišić ranije tvrdio da je čista formalnost. No, kada je Gradnja Osijek pristala na poništenje prvotnog ugovora, Barišić je pogazio obećanje i Predugovor. Time je pokazao kakav mu je osobni i poslovni moral i na što je sve spreman u ostvarivanju svojih interesa, prvenstveno materijalnih. Naime, „Grad Velika Gorica zloporabom prava i pravnim nasiljem“, 04. studenog 2009. godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavljuje poziv za nadmetanje za izgradnju sportske dvorane u Gorici, što je suprotno Zakonu. Gradnja Osijek od Državne komisije za kontrolu javne nabave ishođuje 10. prosinca privremenu mjeru zabrane nastavka postupka javne nabave za gradnju sportske dvorane.

Na kraju Gradnja Osijek Uskoku podnosi protiv gradonačelnika Dražena Barišića, kao zakonitog zastupnika Grada Velike Gorice, kaznenu prijavu „radi osnovne sumnje u izvršenje kaznenog djela prijevare i zloporabe položaja i ovlasti“.

Istovremeno Gradnja d.o.o. Osijek tuži Grad Veliku Goricu. Spor traje sve do 13. listopada 2011. godine kada su „zaraćene“ strane sklopile Sudsku nagodbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Gradonačelnik Barišić je, pritiješnjen dokazima, pristao potpisati novi ugovor s Gradnjom Osijek, istovjetan onom iz 2009. godine. Gradnja Osijek se obvezala da će, nakon uvođenja u posao, dvoranu izgraditi za 200 radnih dana, a da će u slučaju kašnjenja plaćati penale u visini 1. promila ukupne vrijednosti investicije za svaki dan kašnjenja.

Gradnja Osijek je, u međuvremenu, pod utjecajem sve veće gospodarske krize, upala u probleme, pa je s Gradom potpisala Prvi dodatak ugovoru kojim se rok izgradnje sportske dvorane prolongira za 31. prosinca 2012. godine. Drugim dodatkom ugovora rok za dovršetak dvorane pomiče se za 15. ožujka 2013. godine.

Gradnja Osijek i Grad Velika Gorica, zastupana po gradonačelniku Draženu Barišiću sklopili su 4. ožujka 2013. godine i Ugovor o dodatnim radovima na izgradnji sportske dvorane, famozne VTR poslove (izvan troškovnički radovi). Cijena prava sitnica, 3.140.456,40 kuna bez PDV-a. Ugovorom se utvrđuje i konačni rok završetka gradnje dvorane do 24. travnja 2013. godine. Dvorana koja je trebala biti izgrađena 2010. godine, zbog Barišićevog pokušaja prevare izvođača i tko zna koliko sudskih troškove, završena je tri godine poslije u proljeće 2013. godine, neposredno pred lokalne izbore. Tako je Barišić napravio skoro isto kao i Picula, pokušao je gradnju sportske dvorane iskoristiti u svrhu predizborne promidžbe.

Svečanim otvorenjem sportske dvorane nije završena zamršena storija između Gradnje d.o.o. Osijek i Grada Velike Gorice. Naime, obje strane su 19. prosinca 2013. potpisale još jednu nagodbu, ovoga puta pred Hrvatskom udrugom za mirenje. Grad se obvezao da će do kraja godine Gradnji Osijek isplatiti 2.329.406,82 kune „s uračunatim PDV-om s naslova izvedenih, a nenaplaćenih ugovorenih radova“. Kako je Gradnja Osijek kasnila dva dana sa završetkom izgradnje dvorane, Nagodbom se utvrđuje da se prebijaju međusobna potraživanja. Gradnja je bila dužna Gradu 43.066,20 kuna s uračunatim PDV-om s naslova penala za kašnjenje izgradnje.

Iz Zapisnika o konačnom obračunu saznajemo da je izvođač radova ispostavio investitoru 12 privremenih situacija i okončanu situaciju s ukupnom vrijednošću izvedenih radova od 21.533.103,68 kuna s PDV-om.

Izgradnja sportske dvorane trebala je, prvotno, stajati 14,3 milijuna kuna, a nakon skoro 4 godine sudovanja i natezanja, stajala je minimalno 21,5 milijuna kuna, što je 7 milijuna više. Javnosti još nije poznato što je sa sudskim troškovima, tko je radio ventilacijski i sustav grijana/hlađenja, parkiralište uz dvoranu i pristupne ceste i slično. Primjerice, projektant je „zaboravio“ da se metalna krovna konstrukcija mora premazati nezapaljivom bojom. Ta „nezaboravnost“ je velikogoričke porezne obveznike stajala skoro milijun dodatnih kuna.

Prava šteta za Grad Veliku Goricu nisu samo izvan troškovnički radovi. Zakonski kažnjiva šteta je što je Tonino Picula, kada je odlazio s dužnosti gradonačelnika, na računu Grada ostavio 15 milijuna namjenskih kuna za izgradnju sportske dvorane. Iako se taj novac nije mogao koristiti u druge svrhe, novi gradonačelnik je 15 milijuna kuna „sprčkao“, a za izgradnju sportske dvorane podigao kredit u iznosi od 21 milijun kuna. Umjesto da Gorica dobije sportsku dvoranu financiranu vlastitim sredstvima, Dražen Barišić se pobrinuo da se investicija otegne 3 – 4 godine i da zaduži grad. U cijenu izgradnje sportske dvorane moraju se zaračunati i kamate na kredit. Procjenjuje se da dvorana stoji zapravo 25 ili čak 30 milijuna kuna što je dvostruko više od prvotnog ugovora.

Kvaliteta radova je krajnje upitna. Grad i izvođač radova su „u hodu“ mijenjali projekt. U projektu je bilo planirano da dvorana ima fasadu od kamenih ploča, ali je postavljena fasada od stiropora koji je premazan bojom. Takva fasada je najmanje 3 do 4 puta jeftinija od projektirane.

Izolacija temelja od vlage je, po svemu sudeći, vrlo traljavo izvedena. Za prošlogodišnjih velikih kiša, parket u dvorani se povremeno „napuhavao“ zbog vlage. Čak je bilo potrebno izrezati dio parketa kod vrata. Izvođač Gradnja d.o.o. Osijek je „zaboravila“ u temeljnu ploču ugraditi metalne cilindre, nosače stupova za mrežu za odbojku, pa je to napravljeno kad je parket bio već lakiran. To je nužna mjera, pa se stupovi za mušku odbojku moraju improvizirano učvršćivati. U dvorani nedostaju sklopive tribine za oko 160 mjesta za publiku, kako bi se mogle igrati prvoligaške košarkaške utakmice. Zbog tog nedostatka, KK Gorica svoje utakmice mora igrati u dvorani Srednjoškolskog centra gdje sat najma stoji 480 kuna, u odnosu na 160 kuna po satu najma nove sportske dvorane.

Izmjenom projekta je planirana podjela dvorane na tri poprečna igrališta, smanjena na samo dva polja. Umjesto tri, sada istovremeno mogu trenirati samo dvije ekipe, što je smanjenje za 33 posto. Umjesto da zbog restrikcija izgradnja dvorane bude jeftinija, ona je vjerojatno dvostruko skuplja.

Izolacija ravnog krovišta dvorane je posebna priča. Za jakih kiša krovište propušta vodu, curi iz stropa i niz zidove. Čak je jedna rukometna utakmica morala biti prekinuta zbog „potopa“ iz krovne konstrukcije dvorane.

Najveću opasnost predstavlja pucanje nosećeg zida koji dijeli dvoranu od hodnika i svlačionica. Na njega se oslanja krovna konstrukcija, a „šprungirao“ je na više mjesta. Problem je „riješen“ gletanjem i bojanjem zida, ali pukotine opet izbijaju, a po donjem dijelu zida „cvjetaju“ ruže od vlage.

Što su radili i što rade nadzorni organ i gradonačelnik Barišić? Možda je Barišiću isprika što je u isto vrijeme kad se gradila sportska dvorana bio zauzet izgradnjom svoje vikendice u Pokupskom?

Korektnosti radi treba reći da je nova sportska dvorana zbog nedostatka prostora za dvoranski sport u Gorici, bila spas za brojne klubove, da je stalno popunjena i zasad dobro služi sportašima, ali da je njena gradnja stajala znatno više od prvotnog ugovora te da je kvaliteta gradnje vrlo upitna.

Umjesto suvremene, kvalitetne dvorane, Goričani su, po dostupnim informacijama i dokumentima, dobili skupu i nekvalitetnu građevinu koja je u konačnosti gradonačelniku Barišiću priskrbila dvije kaznene prijave.